Dugo je mađarski premijer Viktor Orban najavljivao da će ovotjedni EU samit doživjeti krah. Tvrdio je da će se za takav ishod on osobno pobrinuti, jer će staviti veto na obje ključne odluke Europskog vijeća: i onu o otvaranju pristupnih pregovora s Ukrajinom, i onu o dodjeli 50 milijardi eura pomoći Ukrajini.
Na kraju je prijetnje ostvario polovično: u petak rano ujutro doista je stavio veto na slanje milijardi u Kijev, ali prethodno u četvrtak nije bojkotirao odluku o otvaranju pristupnih pregovora s Kijevom.Pritom se poslužio metodom dosad neviđenom u povijesti europskih institucija koje zahtijevaju jednoglasno donošenje odluka: uoči glasanja izašao je iz dvorane i otišao na kavu.
Europski diplomati kasnije su šapnuli novinarima da je mađarski premijer bio „privremeno odsutan iz dvorane na unaprijed dogovoren i konstruktivan način”. Neki su ostali u čudu: zašto je mađarski autokrat promijenio svoj bučno oglašavani stav da će staviti veto na pregovore s Ukrajinom, te se u četvrtak iznenada predomislio?
No svi koji su u srijedu čitali novine znaju da je za promjenu stava Orban imao 10 milijardi razloga. Preciznije: 10,2 milijardi.
U srijedu je, naime, dan prije samita, Europska komisija donijela odluku o odmrzavanju 10 milijardi eura iz EU fondova za Mađarsku, koje su bile blokirane zbog nedemokratskih anomalija Orbanove vlade, odnosno zbog ugrožene neovisnosti mađarskog pravosuđa.
„Nakon temeljite analize Komisija smatra da je Mađarska poduzela mjere na koje se obavezala u pogledu neovisnosti pravosuđa. To znači da financiranje u području kohezijske politike više nije blokirano i stoga bi Mađarska mogla početi tražiti isplatu od oko 10,2 milijardi eura”, objavilo je u srijedu izvršno tijelo EU.
Tko je koga ucijenio?
Ta je odluka Europske komisije – a posebno njeno obrazloženje - šokirala brojne europske zastupnike, kao i mađarske nevladine organizacije koje prate neovisnost pravosuđa. Ove potonje tvrde da mađarska vlada nije ispunila tražene kriterije, a njemački eurozastupnik Zelenih Daniel Freund ustvrdio je da tom odlukom predsjednica Komisije Ursula von der Leyen „čini najveću pogrešku otkako je na dužnosti”:
- Potrebne reforme nisu provedene. No tajming objave daje naslutiti da nije riječ o reformi pravosuđa. Umjesto toga, 10 milijardi eura bilo je namijenjeno uklanjanju Orbanovog veta. Ursula von der Leyen sada daje najveće mito u povijesti EU autokratu i Putinovom prijatelju Viktoru Orbanu. Europska komisija danas pokazuje da se taktika ucjenjivanja Viktora Orbana isplatila – poručio je ogorčeni njemački zastupnik.
Ispada da je stvar očita: Orban je svojim prijetnjama o vetu zapravo čitavo vrijeme ucjenjivao Europsku uniju da mu isplati blokirane milijarde. Licemjerno naglašavajući pravne „principe” i „ideale”, ustvari je „reketario” EU samo da izvuče pare za Mađarsku.
Međutim, to je samo pedeset posto priče. Jer, kako kaže zakon: kriv je onaj koji uzima mito, ali i onaj koji ga daje.
Osim toga, stvar se može promatrati i iz drugog kuta: zar nije EU ucijenila Mađarsku da će joj blokirane milijarde isplatiti samo ako Budimpešta provede pravosudne reforme? I zar nije tu ucjenu uoči samita zamijenila novom ucjenom: odblokirat ćemo ti te milijarde ako uoči glasanja o otvaranju pregovora s Ukrajinom izađeš iz dvorane, bez obzira što baš i nisi proveo one reforme zbog kojih smo ti blokirali novce?
‘Dogovorili smo s 26 zemalja...‘
Nadalje, zar ta lakoća kojom je Europska unija sada „zažmirila” na još uvijek krnju neovisnost mađarskog pravosuđa, samo kako bi od mađarskog premijera iskamčila odustajanje od veta, ne predstavlja dokaz da je i Bruxelles – baš poput Orbana - licemjerno naglašavao „principe” i „ideale” o neovisnosti pravosuđa, a onda te iste „principe” i „ideale” prodao za jedan Orbanov izlazak iz dvorane, na zgražanje mađarske civilne scene?
Ako je Orban mjesecima ucjenjivao EU samo da izvuče pare za Mađarsku, onda se može reći i da je EU tim parama ucjenjivala Orbana samo kako bi izvukla njegov zaobilazni pristanak na otvaranje pregovora s Ukrajinom.
U tom smislu, Orban je ovom „prodajom” svog veta samo izvukao novce koji su već bili predviđeni za Mađarsku, odnosno ucjenom je „tražio svoje”, i dobio, dok je EU svojom ucjenom tražila i dobila političku protuuslugu koju nije mogla dobiti na drukčiji način.
Kako bilo, ostaje onaj drugi dio priče, o financijskoj pomoći za Ukrajinu, na što je Orban u petak u Bruxellesu stavio veto. Na društvenoj mreži X mađarski premijer je napisao da će čelnici EU ponovno razmotriti dogovor iduće godine „nakon odgovarajuće pripreme”.
- Dogovorili smo se s 26 zemalja. Viktor Orban iz Mađarske to još nije mogao učiniti - rekao je nizozemski premijer Mark Rutte, dodavši kako vjeruje da će EU i Orban na idućem samitu u siječnju 2024. postići dogovor i po ovom pitanju.
Scenarij raspleta
Za razumijevanje mogućeg raspleta ovog dijela priče valja znati da je ovih odblokiranih 10,2 milijardi eura tek manji dio sredstava iz EU fondova namijenjenih Mađarskoj koje je Komisija zamrznula zbog demokratskih deficita Orbanove vlade. Blokirano je još gotovo 17 milijardi eura.
Od toga je 6,3 milijardi iz kohezijskog fonda zamrznuto zbog kršenja načela vladavine prava u nizu javnih sektora mađarske države, dok se 10,4 milijarde eura iz Mehanizma za oporavak i otpornost isplaćuju u skladu s brzinom provođenja reformi zacrtanih u nacionalnim planovima za oporavak i otpornost.
Ako je suditi po ovotjednom scenariju iz Bruxellesa, možemo naslutiti i rasplet priče o 50 milijardi eura pomoći za Ukrajinu. Idućih tjedana Orban će i dalje grmiti da to ne dolazi u obzir i da će on staviti veto, a onda će uoči samita Europska komisija
iznenada shvatiti da je Mađarska ispunila sve kriterije u svemiru, te će joj odmrznuti preostale milijarde. Potom će uoči presudnog glasanja Orban izaći iz dvorane, otići do šanka, naručiti dupli viski i povjeriti konobaru da u životu nije vidio gluplje ljude od europskih političara.
Cijela ova priča samo je još jedan pokazatelj o tome kakve intelektualne, moralne i političke „gromade” vode Europsku uniju, i to baš u najopasnijem razdoblju njezina postojanja. No ta činjenica da nas baš u turbulentnom vremenu vode potkapacitirani političari nije slučajna. Naprotiv – zbog te njihove potkapacitiranosti europska situacija i jest postala ovakva.