U kafanu Kod Cuce, u pasažu u Titovoj ulici, Erdogan, bogami, nije prispio. Sarajevska gradska raja sjedi u hladu, ture pića se vrte, a baze sustižu jedna drugu. Verbalnim rafalima udaraju Adnan, Boro, Mili, Neno, dr. Sulejman i drugi.
Pogledajte euforiju u Zetri: Erdogan u Sarajevu dočekan kao u zemljama gdje se njeguje kult ličnosti
Erdogan u Sarajevu: Podupiremo BiH od dva entiteta i jednog distrikta; Obračuni s političkim protivnicima još nisu gotovi
– Vi tek sad pišete? Jarane, ovi turski novinari su još jučer dobili, pardon, napisali svoje reportaže...
– Čujem da će Erdogan podržat doktoricu Sebiju izetbegović za Predsjedništvo BiH...
– Aha, a svi će radnici koševske bolnice glasat za nju. Dosta im je više direktorice, jedva čekaju da ode...
– Gledam ja jutros gore na ciglanama, sve su kafane jedna do druge naslagane. Sjede ljudi i kafu piju. Pozdravljaju ih oni Turci iz autobusa, mašu zastavama i šalovima, al niko im ne uzvraća, vjeruj mi...
– Halo, đe si, zar ti nisi gore na Zetri?
Veleslalom alejkum
– Veleslalom alejkum, raja! Draže je meni s vama, šta ću gore, ne možeš čut naš jezik...– A šta to čitaš?
– "Povratak Filipa Latinovića"...
– Šta kaže Filip, kakvi su koeficijenti u kladionici...?
– Zavisi iz kojeg si kantona...
– Prošo sam ja gore, gledam one u odijelima, to vrišti ona sintetika s njih, bolan, sve blješti, gledat ih ne možeš bez naočala, zamisli kako se znoje u tim sakoima...
– Kažem ti ja, ovo su kod nas tri strana dominiona, srpski, hrvatski i turski... – ide sad ova nova podjela, a kod vas će dolje u Hrvatskoj Italijani sve da uzmu...
– Suštinski, dolazili su u Bosnu i drugi, evo se i ona naka iz ruske Dume nekidan prosrala isto, a i vaša Kolinda svašta buba, pa se i Erdogan pravo uklapa u tu poeziju....
– Nemojte ni Vučka zaboravit....
– Halo, momak, sjeti se, biju Srbi, al biju i Turci...
– Momci, ne možete vi u kafani sjedit i činjenice pisat...
– Konobar, molim te jednu pivu, a ponesi i praznu čašu, ako odlučim da ne pijem...
– Šta im, doktore? Đe ti je brat?
– Posti ramazan, pa ne ide u kafanu...
Valjalo nam je bježati u Zetru. Promet je blokiran na prilazima olimpijskoj dvorani. Nema druge nego na noge ili taksijem. Budući da je na nama opreme ko na bosanskom brdskom konju, jasno vam je za koje smo se rješenje odlučili. Pet maraka i goni. Taksist Davor, isto gradska raja, još je krmeljav, ko iz noći.
Kaos pred Zetrom
– Zamisli kad bi ja ovako putovo za svojim predsjednikom po svijetu, ko što rade ovi Turci?! Za ovom našom troglavom aždajom iz Predsjedništva da idem! Ma nema šanse, bolan, neka njih što dalje od mene... Evo nas, momci, četri markice i tries feniga i nemojte belaja. Evo vam broja, pa zovite ako šta treba – pozdravlja nas Davor.Pred Zetrom – kaos. Milijun ljudi. Žestoki su Turci, vjerujte! U kolonama se valjaju prema dvorani, pjevaju i navijaju, grozdovi su to, a iz cijele gužve policajac izvlači tek jednu osobu:
– Djevojko, molim te, priđi malo da te upitam nešto...
Jasno je iz aviona – svidjela mu se onako fina i gizdava. Zgodna, ali čedna, i po propisu odjevena: duga haljina do članaka, viri samo obuća, a na glavi hidžab, u ruci zastave, bosanska i turska.
Malo poduzetništvo cvjeta! Rasklopni banci puni su drangulija: crveni šalovi s Erdoganovim likom idu ko halva, 20 maraka svaki.
– Majic – cen mark, kapa – funf mark, znački – funf mark – objašnjava nam Turčin na mješavini jezika.
– Tekbir! – prolomi se glas.
– Alahu ekber – odgovara masa dok se valja prema ulazu u dvoranu.
Pa tako više puta, svaki idući iz petnijih žila.
– Holande, Germania, Austria, Franhrajh kam Sarajevo, 30.000 kam Bosna! Amerika kam aeroplan... Politik niks gud, fašizmus na granica, policaj curik 30 bus, samo nazad, nazad vrati – pokušava nam objasniti Ulvi Agci, koji je potegao iz dalekog Hamburga u Zetru samo da vidi Erdogana i ponosno razvija šal na kojemu piše: Bosna i Hercegovina – Turska, biz kardesiz, mi smo braća.
Ako niste skužili, Ulvi govori da je u Sarajevo došla cijela vojska njegovih sunarodnjaka, odnosno turske dijaspore iz Zapadne Europe. Mnogi i zrakoplovima iz Amerike. Ali kritizira politiku, pa navodi da je čisti fašizam to što su mnoge autobuse vraćali s granica natrag.
U blizini poziraju Yildriz, Rasim, Omer, Kadir i Yusuf. Svi nose fesove i ponosno pokazuju ulaznice za sarajevski skup, ne mogu dočekati ulazak.
1500 km autom
– Došli smo iz Francuske, iz jednog grada između Strasbourga i Basela, 1500 kilometara smo se vozili autom. Zašto?! Pa zar se ne vidi – govore nam "Francuzi", udaraju se u prsa i viču:– Erdogan u srcu, Bosna u srcu, muslim u srcu!
Pred ulazom jake policijske snage, osiguranje domaće i tursko, pretres obavezan. I za novinare, naravno. Vadimo sve iz džepova. Na podu more olovaka, tek smo shvatili zašto kad su nam redari rekli da i svoje bacimo. Čudimo se, pa kako ćemo raditi. Dobro, možda može proći jedna kemijska.
– Ko da olovka ubija – govorimo sebi u bradu.
– Žešće nego metak – dobacuje netko od kolega.
Unutra ko šipak. Zagušljivo je. Grmi Zetra u ritmu, bubanj vodi, a svi pjevaju: Ree-ceep-Tayy-ip-Erdooo-gaaan, razvučeno u slogovima, a onda brže, gotovo u dahu: Recep-Tayyip-Erdogan!
Voditelj na turskom loži iza svega glasa, već je i promukao. More crvenih turskih zastava pretvara se u jednu. Ima i bosanskih. Svi su na nogama i osjećaju bas u vlastitim grudima, ko na najvažnijoj utakmici života – dvorana je u transu, jednako tribine i parter.
– Tekbir! – urla netko.
– Allahu ekber! – odgovaraju svi ko jedan.
Pa tako više puta, već ste skužili.
A kad je ušao glavni gost, svijet je pao u delirij. Ipak najprije je govorio domaćin, Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH.
– Dugo smo bili zajedno. I dobro nam je bilo zajedno, i borili smo se zajedno, i Bošnjaci su branili Tursku... Svako sto godina bog pošalje čovjeka koji će jednom narodu vratiti vjeru, a kad ga pošalje, nitko ne može da ga pobijedi. Mi Bošnjaci smo imali Aliju Izetbegovića, a vi imate čovjeka kojeg vam je bog poslao – Recepa Tayyipa Erdogana. Budite uz svoga lidera, budite uz Tursku i pobjedu! – rekao je Izetbegović, a masa mu je odobravala.
Kad je za govornicu došao Erdogan, svi su se izbezumili od sreće. Oko sebe čujemo kako mu dovikuju:
On je naš alah
– Evo sultana našijeh dana! Bujrum, Erdogane! Oj, Suzana, volim Erdogana, volim agu, volim pašu, volim i sultana...Teško je sve i prepričati, buka je bila zaglušujuća, a on je govorio na turskom. Nemamo pojma što sve, bio je na panou i nekakav prijevod, ali predaleko da vidimo. Uglavnom, to ćete već čuti na vijestima i pročitati po portalima, ovo naše je više onako radi atmosfere, da vam malo tog ugođaja prenesemo. Bježali smo već vani, treba tekst dovršiti i slati u Split prije gužve, prije nego što tisuće nahrupe u grad i posisaju sav internetski signal, šaljući selfieje širom Balkana i Zapadne Europe.
– Đe ćete, bolan, nazad se vraćajte, nije miting još završio, Erdogan je naš alah, čujete li – dovikivao je ispuhanim i gladnim posjetiteljima na odlasku neki čiča.
Sumrak se primicao, kandilji na munarama sarajevskih džamija tek što se nisu zapalili, uskoro će top označiti iftar, kraj dnevnog posta, i zamirisat će somuni. Taman za ćevape!
Torcida Novi Pazar
Ispred zgrade Predsjedništva, u središtu Sarajeva, dok se čekao Erdoganov i Izetbegovićev izlazak, sreli smo Sandžaklije, raširili su sandžački barjak, na oduševljenje okupljenih.
- Alo, momci, je li to Torcida Novi Pazar?
- Jašta je! - odgovaraju Haris Derdemez i Meris Koca.
Pazarski navijači, ne znamo koliko vam je poznato, nose naziv kao i splitska navijačka skupina.
- Došlo nas je 15 autobusa iz Pazara i Tutina. Erdogan je bio u Pazaru ljetos. Vidi slike da ti pokažem. Reko je da bolji doček nigdje nije imao, da je bio historijski doček. Bio je i Vučić. Njemu su zviždali i hukali, Erdoganu aplaudirali – prepričavaju nam Harisi i Meris.
- Đe ste, braćo Sandžaklije, da vas izljubim i izgrlim! Vi ste nama u ratu mnogo pomogli, pravi borci ste bili – uzviknuo im je Amer Žepčan.
- Pokušali su nama četnici da marširaju u Pazaru, s bradama i uniformama, ali pokušali su to i mnogo jači pa nisu uspjeli. Tvrd je to narod, ako ga voliš i poštuješ, drži te ko kap na dlanu. Ako ne – onda se zna – odgovorio je Haris i pljesnuo dlanom o dlan, kao da razbija onu zamišljenu kap.
Usput je i nas pozvao da dođemo u Novi Pazar i u sve se sami uvjerimo.
Muke s akreditacijama
S novinarskim akreditacijama bilo je podosta problema. Zapinjalo je s popisima i s podjelom, a pod mladim drvetom pred olimpijskom dvoranom mnogi kolege su se znojili. Dio stranih novinara požalio nam se da su ostali bez akreditacija.
– Ja sam akreditirana dopisnica The Timesa u Turskoj, a sad me ne puštaju unutra, nemam pojma o čemu se radi – kazala nam je Hannah Lucinda Smith, a slično se dogodilo i kanadskom reporteru Michaelu Colborneu i britanskom novinaru Maximu Edwardsu. Kako su nam rekli, navodno je ispao nekakav problem u turskom veleposlanstvu u Sarajevu oko njihovih propusnica, što li već. Iznutra smo ih kasnije vidjeli kako jadni još stoje vani u redu. Možda su na kraju i ušli....
Makedonsko devojče
Na tratini pokraj praznog autobusa sjedile su tri cure: Handan je iz Ohrida, Azra iz Skoplja, a Zeinep iz mjesta Konče. Makedonke. Prvi put u životu su u Sarajevu, stigle su u konvoju autobusa, barem 12 ih se nanizalo. Put ih je polomio, jedva gledaju. I što će ih zadesiti – nisu mogle u Zetru!
– Mnogo naroda je bilo, policija više ne pusti unutra. Nema veze, nismo nesretne, bile smo u gradu i šetale, ubavo je Sarajevo, doći ćemo opet! Ima zgodnih policajaca – otkrile su nam Makedonke i slatko se nasmijale.
'Došlo je vrijeme da Europi pokažemo snagu Turske'
"Narod BiH je ovime pokazao da naše višestoljetno prijateljstvo i zajedništvo traje i da će i dalje trajati", kazao je Erdogan poručivši kako je došlo vrijeme da se cijeloj Europi pokaže snagu Turske.
"Glas koji se čuje iz Sarajeva nagovještaj je predstojećeg uspjeha", kazao je Erdogan.
Podsjetio je na bliske veze koje je imao s Alijom Izetbegovićem i ponovio tvrdnju kako mu je on ostavio u amanet (naslijeđe) skrb za BiH kao o području "koje je osvojio sultan El-Fatih i na kojemu žive njegovi potomci".
"Erdogane, sinko, vi se pobrinite za ovo područje", navodno su riječi što ih je Izetbegović uputio sadašnjem turskom predsjedniku.
Erdogan je dodao da Turci nikada nisu smatrali BiH nekom dalekom zemljom i uvijek su bili i bit će uz nju.