StoryEditor
Regijapredsjednik Udruge logoraša

Mirsad Duratović: Za azil za pse izdvaja se više nego za povratnike

Piše Damir Tolj
6. kolovoza 2016. - 20:00

Sjetit ćete se kako se, ne tako davno, mons. Franjo Komarica molio u obnovljenoj banjolučkoj Ferhat-pašinoj džamiji, popularnoj Ferhadiji. Slično poštovanje pokazao je nedavno i Mirsad Duratović, naš sugovornik, u crkvi sv. apostola Petra i Pavla na Briševu, dok se banjolučki biskup s mnoštvom mještana prisjećao 68 pobijenih Hrvata tog sela u prijedorskom kraju.

Mirsad je predsjednik Udruge logoraša Prijedor '92. i gradski vijećnik u Prijedoru, ali i bivši zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Čovjeku je bilo pomalo neugodno, čak je i sam sebi oduzimao legitimitet da pred briševskom crkvom baš on nešto govori o groznom zločinu.

- Nije na meni da govorim, nisam s Briševa, nisam Hrvat ni katolik, imaju ljudi tu svoje predstavnike... Ali, mogu reći da je Briševo najteže stradalo hrvatsko selo u BiH. Zašto se ne obnavlja i zašto nema povratka, trebalo bi pitati vlasti RS, za povratak treba stvoriti uvjete. Uvijek se može ako se hoće, ja sam odvojio dio sredstava za obnovu mojih Bišćana da bi se obnovile prve kuće na Briševu - kaže Duratović.

Prijedor je sredina u kojoj su počinjeni neki od najstrašnijih zločina u bosanskom ratu. Koliko je bilo žrtava?

- U prijedorskoj općini službeno su registrirane 3173 žrtve, ali to nije definitivno budući da su brojne obitelji izbrisane, pa nema tko u njihovo ime prijaviti nestale ili ubijene. Naša je procjena da bi sve skupa bilo oko 4000 žrtava.

Koliko ih je u vašoj obitelji?

- Iz najuže obitelji deset - otac Mehmed, brat Halid, koji je ubijen s 15 godina, djed Husnija, nena Đula, amidža Ismet, sa sinovima Elvisom i Enesom, amidža Ešef sa suprugom Zemirom i amidža Hazim. Svi su ubijeni 20. srpnja 1992., praktički na kućnom pragu i godinama poslije ekshumirani iz masovne grobnice Tomašica. Pokopani su prije dvije godine...

Živi štit

A iz šire obitelji?

- Uh, iz šire 47... I ja sam korišten kao živi štit. Brat Halid i rođak Enes također su bili u tom štitu, a poslije ubijeni u centru sela...

Jeste li nosili bijele trake, propisane onima koji nisu Srbi?

- Naravno da jesmo...

Koliko je bilo protjeranih iz Prijedora?

- Ljeti 1992. protjerano je oko 50.000 Bošnjaka i oko 6000 Hrvata.

Koliko masovnih grobnica ima u tom kraju?

- U Prijedoru su do sada posmrtni ostaci civilnih žrtava ekshumirani na 466 lokacija. Riječ je o pojedinačnim, grupnim i masovnim grobnicama. Ukupno ima 127 masovnih grobnica, a najveće su Tomašica, Jakarina kosa, Stari Kevljani...

Ni logora nije manjkalo, zar ne?

- Kako ne! Najpoznatiji su bili: Omarska, Keraterm, Trnopolje i Manjača. Bio sam u svim osim Keraterma: u logor sam odveden 20. srpnja 1992. godine, a iz Prijedora izašao krajem rujna.

Jesu li zločinci kažnjeni, koliko je presuđenih?

- Do danas imamo 51 presudu, a 42 prijedorska Srbina osuđena su za ratne zločine nad svojim sugrađanima. Prijedor je grad s najvećim brojem presuđenih ratnih zločinaca u svijetu, čak više od Srebrenice. Najveću kaznu dobio je Milomir Stakić, tadašnji predsjednik Kriznog štaba. Najprije doživotnu, pa 40 godina robije, poslije žalbe.

Kako je prošla vaša inicijativa u Gradskom vijeću da se u središtu Prijedora podigne spomenik ubijenoj djeci?

- Vijeće je odbilo mijenjati prostorni plan gradske jezgre kako bi se u nj uvrstila izgradnja spomenika. U Prijedoru je ubijeno 102 djece, a u centru grada imate šest spomenika palim borcima vojske Republike Srpske. Čak su postavili sličan spomenik i u trnopoljskom logoru, na mjestu teških stradanja onih koji nisu Srbi.

Postoji li barem koja uličica u spomen žrtvama?

- Nijedna. Inicijativa za imenovanje jedne ulice po poznatom prijedorskom liječniku dr. Esi Sadikoviću koji je ubijen u logoru Omarska već godinama stoji u gradskoj upravi, koja odbija to učiniti.

Izdvaja li Prijedor išta za žrtve?

- Proračun je težak 36 milijuna maraka, a za povratak se izdvaja 80.000 maraka. Za proslave gradonačelnika Marka Pavića daje se 100 tisuća, azilu za pse ide 120 tisuća, ukrasi za Novu godinu zapadaju 70 tisuća...

Nula bodova

Pa kako uopće surađujete s većinskim političkim snagama prijedorskog Vijeća?

- Hm, u njemu sjede i ljudi koji su sudionici ratnih zbivanja. Lijepo se to vidi na sjednicama, gasili su mi mikrofon, izlazili iz vijećnice kad govorim, dobacivali... Nijedan moj prijedlog ili zahtjev nije prihvaćen.

Jesu li političari u stanju suočiti se s počinjenim zločinima?

- Ne suočavaju se, iako bi trebali biti predvodnici procesa povratka i pomirenja, ali oni rade upravo suprotno. Suočavamo se s institucionalnom diskriminacijom...

Ima li konkretnih primjera?

- Koliko volite. Evo, stipendije za đake i studente: djeci palih boraca 10 dodatnih bodova, djeci ratnih invalida 10 bodova, djeci bivših boraca 10 bodova, a djeci logoraša ili civilnim žrtvama rata - nula bodova. U bolnici ili ambulanti: prednost uz oslobađanje od plaćanja naknade, znate već kojim kategorijama. Bilo gdje po šalterima isto, u katastru ja plaćam 30 maraka, dok su drugi oslobođeni.

Drugim riječima, mi plaćamo za njih. Za izgradnju cesta iz gradskog proračuna izdvajaju se milijunska sredstva, a povratnička naselja dobiju dvadesetak tisuća maraka. Iz proračuna se izdvoji 50 tisuća maraka za rekonstrukciju vjerskih objekata, ali novac dobiva samo Pravoslavna crkva. Primjera je jako mnogo.

A suočavaju li se barem građani koje srećete, kad već neće političari?

- Građani biraju političare... Postoje pojedinci koji su svjesni svega i priznaju zločin, ali su to još uvijek samo pojedinci.

Đaci iz Varaždina

Na obljetnici briševskog pokolja bila je i delegacija hrvatskih liberala, na čelu s Miljenkom Šimpragom, potpredsjednikom HSLS-a. Bili su i Ana Josić, Andreja Marcetić i Sofija Anić. Poslije su posjetili i Duratovićeve Bišćane i poklonili se sjenama 258 civila ubijenih u tom selu 20. srpnja 1992. godine. Banjolučki biskup Komarica pozvao je goste u sjedište biskupije.Obljetnici je nazočila i Zdravka Grđan, ravnateljica varaždinske Druge

gimnazije, čija je posebnost da podučava učenike o temama i pričama iz Domovinskog rata i šire od propisanog nastavnog programa. S biskupom Komaricom dogovorili su suradnju s banjolučkom Katoličkom gimnazijom, te posjet varaždinskih đaka Prijedoru i Briševu.

item - id = 322272
related id = 0 -> 1104921
related id = 1 -> 641054
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. rujan 2021 11:48