Bauk populizma kruži Hrvatskom.
A po definiciji, to osim zavodljivih parola u eteru donosi i pojavu brojnih samozvanih političkih mesija.
Jer, eto, baš će oni osloboditi sve nas i ovu zemlju od korupcije, nepotizma, "uhljebništva", svih loših posljedica centralizacije, deindustrijalizacije, iseljavanja, pretvaranja politike u unosno zanimanje umjesto u služenje javnom interesu...
Ima ih na desnici, ali i na ljevici, baš kao i u političkom centru. Razlikuju se u nijansama i ideološkim predznacima, ali svi su oni tu u ime "malog čovjeka" i bore se protiv "korumpiranih i odnarođenih elita".
Pa su se tako u Stranci s Imenom i Prezimenom, stranci-projektu Ivice Relkovića, čovjeka kojeg prati glas bivše "sive eminencije" Mosta, pokačili i prije službenog početka kampanje.
Naime, gotovo istodobno s objavom vijesti da ta stranka (koja je zbog nemogućnosti da odradi punu proceduru osnivanja stranke tijekom pandemije zapravo preuzela formalnu organizaciju Starta Dalije Orešković) izlazi na izbore zajedno sa Fokusom i strankom Pametno, pročitali smo kako iz novoosnovane stranke izlaze njihovi najjači aduti u IX. jedinici.
Na čelu s gradonačelnikom Knina Markom Jelićem, prvim čovjekom općine Murter-Kornati, Tonijem Turčinovom te njegovim kolegom iz Tribunja, Markom Grubelićem...
Taman kad su objavili da im je cilj spriječiti rasipanje glasova na centru, rasuli im se dalmatinski kandidati (s imenom i prezimenom) kao rakova djeca!
S druge strane, upravo zbog koalicije sa Strankom s Imenom i Prezimenom, iz koalicije s Pametnim i Fokusom demonstrativno je izišla Nezavisna lista Grada Zagreba.
Tvrde da je u pregovorima nedostajalo – transparentnosti. Znakovito, spominju se i još neki pojmovi koje novoosnovane stranke inače, nerijetko s pravom, pripisuju "velikima", dakle, onima protiv kojih se bore! Evo, recimo, nedostatak demokratičnosti...
Otpadnici iz Stranke s Imenom i Prezimenom u isto vrijeme kao razlog svog povlačenja spominju kompromise s kojima se "Hrvatska ne može mijenjati na bolje"... Što bi tek, dakle, bilo da stvarno dođu na vlast, logično se nameće pitanje.
Ovakve situacije zapravo razotkrivaju najveću manu ovakvih stranaka – riječ je o svjetonazorski i po mnogo čemu drugom raznolikim grupama ljudi, okupljenih oko nekih "viših" ciljeva kao što je borba protiv gore pobrojanih negativnosti u društvu.
No, kad nudiš srce i moralne lekcije umjesto razrađenih programa i načina za njihovu provedbu, drukčije zapravo i ne može biti!
Uostalom, takve smo sukobe i razilaženja već viđali, primjerice u ORaH-u, koji danas nije ni sjena stranke koja je u jednom trenutku bila druga po rejtingu, pretekavši SDP...
Burno je u ovih nekoliko godina bilo i u Mostu, još jednoj stranci koja koketira s populističkim diskursom i bori se "u ime naroda" protiv "korumpiranih i odnarođenih elita".
Ali je isto tako osjetila i zašto populističke stranke gube potporu kad postanu dio vlasti (politolozi su to primijetili davno prije slučaja Most u Hrvatskoj), odnosno, kad izgube onu prvotnu "čistoću" u očima birača koji traže "nešto novo", treću opciju...
Vidjet ćemo koliko će, zasad prilično homogeni, Škorin Domovinski pokret odolijevati sličnim izazovima. Hoće li izdržati barem do podjele i eventualnog prepuštanja mandata unutar samog pokreta, ili će mir potrajati i nakon eventualnog koaliranja s relativnim pobjednikom predstojećih izbora...
Tko s populističkom retorikom tikve sadi, zapravo nikad ne zna kad će biti napadnut - od nekih novih populista.
Još glasnijih i srčanijih, još "poštenijih".