StoryEditor
PolitikaKARTA KANTA

Opoziv predsjednika? Teško i nikako!

7. listopada 2020. - 18:00
Vojko Bašć/Cropix

Prostor koji je svojim nedavnim istupima zauzeo predsjednik Zoran Milanović, a koji ni po čemu ne ulaze u njegovu Ustavom opisanu funkciju, nego je tek njegovo prakticiranje na osebujan način shvaćene slobode govora, zagušio je gotovo sve ostale, znatno važnije društvene teme.

Stvar je otišla toliko daleko da se ponovno zaziva opoziv predsjednika, i ovaj put kao sankcija za njegovu olako izgovorenu riječ. Razlika je što se ovaj put predsjednika "ruši" slijeva, a proljetos je njegov opoziv tražio Vladimir Šeks i dio desno orijentiranih krugova, a sve zbog Milanovićeve izjave kako 30. svibnja ne može zvati Danom državnosti jer on to i nije budući da je 25. lipnja 1991. datum odlaska Hrvatske iz bivše jugoslavenske zajednice.

Sjećamo se, nije to bilo davno, Milanovićevu tezu Šeks je ocijenio kao presedan koji "predstavlja povredu Ustava i treba ozbiljno razmotriti primjenu odredbi članka 105. Ustava prema kojem je predsjednik odgovoran za povredu Ustava. Mislim da su se stekle pretpostavke pokretanja opoziva.

Njegove posljednje izjave pokazuju da s prijezirom gleda na ustavni poredak Republike Hrvatske. Potpuno je izgubio kompas", rekao je krajem svibnja Vladimir Šeks, jedan od tvoraca i prvog hrvatskog Ustava. Od inicijative nije bilo ništa, naravno, jer je i sam Šeks svoju ideju o opozivu formulirao medijski, a ne pravnički, vrlo dobro znajući da je procedura kojom bi se ijedan, pa i ovaj predsjednik, opozvao takva da bi morala imati znatno jače argumente od pravednoga gnjeva zbog nečije izjave, makar izjava bila i predsjednikova.

Ovaj put opoziv, odnosno"'odstupanje", što god to bilo, zagovara Rada Borić, zastupnica u Saboru, kamo je dospjela kao lijevomisleća aktivistica i feministkinja u kvoti zeleno-crvene koalicije. I ona zna, ili bi makar morala znati, kako stvari stoje – predsjednika treba htjeti opozvati dvije trećine svih saborskih zastupnika koje bi ona trebala uvjeriti da je Milanović prekršio Ustav, što je ambicija znatno iznad njezine realne političke i pravničke snage.

No čak i da se desi takvo čudo pa Sabor odjednom skrene toliko ulijevo da biračkoj bazi postane neprepoznatljiv, Ustavni sud bi saborski zahtjev za opozivom predsjednika morao također potvrditi s dvotrećinskom većinom te zaključiti da su Rada Borić i 101 zastupnik u pravu i da Milanović jest prekršio Ustav. Teško i nikako!

No koji je to navodni ustavnopravni krimen koji su predsjedniku Milanoviću i Šeks i Borićeva stavili na teret? Kad se odstrani medijska komušina, ostaje njihovo jednostavno i legitimno neslaganje, pa i zgražanje, Milanovićevim stavovima. Drugim riječima, Milanoviću je jedini krimen što javno iznosi svoje mišljenje, no to nema veze s ustavnopravnom ugrozom.

Dapače, konzumirajući svoje pravo na slobodu govora, Milanović demonstrira ustavnopravnu vrednotu prema kojoj svakome, pa i njemu, mora biti zajamčeno da priča, pogotovo da priča budalaštine. Oko pametnih izjava i tako nema spora, a pravo na govor u svojoj je ustavnoj i civilizacijskoj suštini baš to – pravo govorenja krivih stvari na krivom mjestu na krivi način.

Zoran Milanović pak u toj je disciplini velemajstor.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

13. listopad 2020 18:29