StoryEditor
PolitikaJučer, danas, malo sutra

Ostavka nije bila gesta odgovornog čovjeka, kakvim je Sučića nazvao Medved. Jer, odgovorni ljudi ne krše zakone, ne prijete...

5. prosinca 2020. - 12:00
Stjepan Sučić je trebao incident dolično opisati, a ne ga zamagljivati izjavom o neprimjerenosti  Srđan Vrančić/ Cropix

Sve više Hrvata govori strane jezike, sve manje ih vlada materinskim jezikom. Kao i uvijek, riba smrdi od glave. U našem slučaju, izvor problema je u vrhovima politike. Ne tako davno, u jeku svađe između predsjednika i premijera, shvatili smo da se oni nisu kadri potući, a da se ustvari ne pofajtaju. Bez engleskih poštapalica, njihovo bi kontreštavanje završilo prije nego što je i počelo.

Ali, eto, kako je obojici language bliži od jezika, uzajamno su se šamarali uvredljivim porukama, pače, offensive messagesima iz bogate riznice tuđinske parlatine. Jedan je drugome poručivao da je bully, drugi se, kao fol, nije htio spuštati na njegov level, nego ga je stavio na ignore, što je prvoga nagnalo da razmisli o frameu u kojemu leži catch suparnikove pozicije wannabe frajera (da ne bude zabune, sve ove ljupke riječi pobrao sam iz autentičnih transkripata njihove svađe).

Emotivni naslinici

Naravno, ako ste slučajno sumnjali, ima i kudikamo gorih primjera nego što je ovaj. Zacijelo se sjećate slučaja Damira Krstičevića. On je svojedobno, na zabavnu provokaciju SDP-ova saborskog zastupnika koji mu je darovao maketu aviona, u sabornici ustao iz fotelje i poletio u zrak kao da je borbeni zrakoplov a ne ministar obrane, da bi potom igračkom gnjevno tresnuo o pod.

Naravno, pokušavajući minimizirati skandal, njegovi su stranački drugovi zborski zaključili kako se radilo o benignoj reakciji emotivna čovjeka, što je lijep dio naše trome i povodljive javnosti bez kolebanja prihvatio.

"Pa da, jest, on je baš veliki emotivac, uostalom nije mu prvi put da tako reagira, svi pamtimo kako je nudio ostavku nakon što ga je predsjednica podbola zbog požara...“, komentirao je naš svijet kojemu, izgleda, nitko nije objasnio da status emotivca zaslužuje čovjek koji ima osjećaje, a ne onaj koji nema živce, i da bi se, po njihovoj logici, svaki obiteljski nasilnik mogao vaditi na emotivnost jer, je osjećajan pa lako plane, za razliku od svoje ledene, bezosjećajne žene.

Hoćete najsvježiji primjer naših okapanja s jezikom? Nekidan se državni tajnik Stjepan Sučić nakitio u sitne, prohibicijske sate u kafiću koji je, kao i svi ostali u zemlji, trebao biti zatvoren zbog epidemioloških mjera. Snagama reda koje su ga legitimirale priredio je ljupki kraval obilato začinjen prijetnjama i uvredama, od kojih je najjadnije zazvonila ona upućena policajcu srpske nacionalnosti.

Stvari su otišle toliko daleko da su ga morali vezati. Ta mjera nije, međutim, polučila očekivani, dakle, rashladni učinak, jer je Sučić i u policijskoj stanici nastavio raditi cirkus razbivši usput jedna vrata. Kako je dotični incident procesuiran, priča je za sebe kojom se ovom prilikom ne bih bavio. Samo bih primijetio kako je gospodin državni tajnik tretiran sukladno svojoj časnoj funkciji: tajnim manevrima odnosno urgencijama.

Moralni čin?!

Da je Sučić "samo“ zatečen kako loče u birtiji nakon što su epidemiolozi zabranili rad svim ugostiteljskim objektima u zemlji, već bi se radilo o vrlo neugodnom skandalu. No, osim što se narugao pravilima države kojoj bi trebao služiti, on se i napio, vrijeđao službene osobe, prijetio im, razbijao uredski inventar...

Ukratko, ponio se kao divljak i nasilnik. Dva dana kasnije dao je ostavku koju su neki jezični znalci požurili nazvati moralnim činom. Pobogu, nije on ništa dao, nego se pokorio iznudi: obradovao nas je ostavkom samo zato da ne bi dobio otkaz. To nije bila gesta odgovornog čovjeka, kakvim ga je nazvao ministar Medved, još jedan jezični mučenik. Jer, odgovorni ljudi ne krše zakone svoje zemlje, ne vrijeđaju, ne prijete, ne razbijaju...

Konačno – ili prije svega – odgovorni ljudi ne čekaju dva dana da bi se povukli, a svoje ponašanje imaju hrabrosti i moralne snage nazvati pravim imenom. Tajnik Sučić ispričao se javnosti zbog svoga "neprimjerenog ponašanja“. Ponavljam: neprimjerenog. Kao da se zbog gnjile južine probudio razdražljiv, pa se osorno obratio prodavačici u pekarnici, zbog čega mu je već minutu kasnije bilo neopisivo žao.

Davno smo se pomirili s time kako neki ljudi okađeni milošću vlasti nisu kadri shvatiti da ipak ne mogu raditi baš sve što im se prohtije, jer standardi - ne lijepog nego - zakonitog ponašanja njima naprosto ne idu u glavu. Ali zato bi se barem mogli naučiti služiti hrvatskim jezikom, pa gadosti što ih čine ponosno nazvati riječima koje su za to predviđene.

Gospodin Sučić je, kako smo shvatili, vikao, pače urlao na tečnom hrvatskom jeziku. Zašto mu je onda problem na tome jeziku govoriti normalnim tonom, pa svoj incident dolično opisati, a ne ga zamagljivati izjavom o neprimjerenosti?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. lipanj 2021 18:33