StoryEditor
HrvatskaIŽBENIKA

Umjesto u ludaru, mi s njim u - ‘Otvoreno‘! O čemu ja to? Pa o ovima što, da oprostite, se*u po zidovima

Piše Zdravko Pilić
29. lipnja 2020. - 13:12
Paun Paunović/HANZA MEDIA

Svi ste sigurno čuli za onog jednog, našeg, što je bespravno gradio u Švedskoj? Ili onog drugog, isto našeg, što je lovio ribu dinamitom, u Švicarskoj? Sićate se šta je bilo s njima? Nisu s njima Švicarci i Šveđani gubili vrime pišući mu prekršajne i kaznene prijave, trošeći novce poreznih obveznika ganjajući se s njim po sudovima, nego su ga ekspresno špedili na – psihijatriju. U ludaru!

Pa ti, kume moj, dokazuj da si zdrav i da ti ne fali ništa u toj tintari, da nisi opasan za sebe i za društvo, ako o'š izać. A ne ovako ko mi. Mi s takvima polemiziramo, raspravljamo i dajemo im na važnosti. Pa se onda čudimo što nam je stanje u državi i društvu takvo da su svi oni koji bi trebali bit unutra – u ludari – vanka.

O čemu ja to? Pa o ovima što, da oprostite, seru po zidovima. Kupe tubu autolaka i onda se – da oprostite – svojim mudroserinama istovare po glanjc novoj fasadi za koju je ono teke normalnih, pristojnih građana, što se koliko-toliko drže reda i zakona i šta su još pri zdravoj pameti, odvajalo od usta da je mogu uredit.

"Đokoviću, umri! Da bog da krepa" – napisao je rodijak ovih dana u Splitu. I kako mi reagiramo? Kao da je Banksy u pitanju!

Završi lola za 20 kuna, koliko košta autolak u spreju, na svim portalima, u svim novinama, vrti se svim televizijama, o njemu se raspravlja u prime time kao da je riječ o akademiku, o njegovim se "porukama" i "govoru mržnje" – koji učenih izraza – raspravlja kao da je riječ o metaforama dobitnika Goranova proljeća, o njemu pišu ugledni novinski komentatori, a cijela se nacija od njega ograđuje i u njegovo ime ispričava: "Ne, to nije Split, to nije Dalmacija, to nije Hrvatska", "Oprosti nam, Nole".

Umjesto da njega i njegove polupismene žvrljotine ignoriramo, mi mu dajemo mukti reklamu. Isto kao i onima koji su u šibenskoj Crnici na fasadi kuće mladog Hajdukova napadača Marina Jakoliša napisali: "Tribat će ti materi crna marama. Krepaj gubo!" Što reći, koju posluku porati! Sazvati još jedno "Otvoreno"?

Ne, nego ih triba kaznit najstrašnijom mogućom kaznom – ignorirati ih. Pripiturat odma, istog trena, čak i prije nego je itko vidija. Baš onako kako se televizijske kamere namjerno miču kad na nogometnoj utakmici netko uleti na teren, ili mu "zamute" glavu, uskraćujući mu baš ono što je žarko želio – publicitet?

Jer, di ćemo mi doć budemo li se nastavili bavit svakom budalom koja, da prostite, serucka okolo, davali na važnosti polupismenima, pogoršavali bolest onima koji je ionako nisu kupili, otimajući kruh onima koji su se za to školovali i koji su za to plaćeni, doktorima za razno azne poremećaje i sindrome, psihijatrima?

"Kume moj, danas kad mo'š objavit šta god oćeš na Fejsu, na Twiteru, na Youtube, na komentaru pod tekstom, na portalu, di god oćeš, kad mo'š i knjigu objavit za sitne novce, ti, da prostiš, to činiš na fasadi. Da je 41. ili 45., svatija bi, al' danas, pored svih društvenih mreža, pored ovih šta još i zarađuju na njima. Stvarno težak slučaj, to još nisam imao u praksi..." - češao bi se po glavi da je živ i naš poznati psihijatar, pokojni dr. Mijo Milas.

To je posao za njegove nasljednike, kolege u bijelim kutama, u potpunoj anonimnosti i diskreciji, kao što je već bolest i bolesnici i zaslužuju.

Izdvojeno

02. srpanj 2020 17:06