Hrvatskaprošlo je 20 godina

U dva sata ujutro HRT je prekinuo program i u izvanrednim je vijestima objavljeno da je umro Tuđman. Proglašena je trodnevna žalost, a na pogreb mu je stigao jedan jedini predsjednik

Piše Marina Karlović-Sabolić
Na Tuđmanovu pogrebu bilo je više od sto tisuća građana i samo jedan strani predsjednik, Sulejman Demirel, te četiri premijera – Slovenije, Mađarske, BiH i Makedonije

Na dan kada je umro Franjo Tuđman vijest o tome znao je samo uski krug ljudi. Njegovu suprugu Ankicu telefonom je nešto iza 23.15 obavijestio najstariji sin. On je uz oca u bolnici u Dubravi bio do posljednjeg trenutka.

– Tata je umro – kratko je majci rekao Miroslav Tuđman. Bio je petak navečer.

Idućeg dana u dva sata ujutro Hrvatska televizija prekinula je Carpenterov horror “Trilogija užasa”. Saša Kopljar u izvanrednim je vijestima, koje su bile emitirane na sva tri programa, objavio da je umro prvi hrvatski predsjednik. Javnosti se potom obratio Vlatko Pavletić, predsjednik Zastupničkog doma Sabora, koji je po sili Ustava naslijedio Tuđmana. Emitiran je i kratki dokumentarac o Tuđmanovu životu i djelu. Potom i Mozartov “Requiem”.

Trodnevna žalost

Proglašena je trodnevna žalost, a Hrvatska se spremala oplakati svojeg prvog predsjednika. Zima u prosinca te godine bila je prilično oštra. Unatoč tome, kolone građana iz čitave zemlje tiskale su se da odaju počast čovjeku koji je stvorio Hrvatsku. Na pogrebu na zagrebačkome Mirogoju bilo je više od sto tisuća ljudi.

I samo jedan predsjednik. Tuđmanov turski kolega Sulejman Demirel.U Zagreb su došli i premijeri četiriju država – susjednih Slovenije, Mađarske i BiH – te Makedonije. Bili su tu i bivši ministar vanjskih poslova Njemačke Hans Dietrich Genscher, Janez Drnovšek, Viktor Orban... I to je, po prilici, bilo to.

Bilo je to vrijeme kada je Hrvatska potonula u izolaciju. Tuđmana su, frustrirani njegovim neslavnim demokratskim skorom, zaobilazili svjetski državnici. Zemlja koja je oružjem uspjela izboriti svoju samostalnost u miru našla se na korak od međunarodnih sankcija.

Tuđman u svojim potezima nije nalazio nikakve krivnje. Sebe i druge nastojao je uvjeriti da europski moćnici Hrvatsku kroz projekt zapadnog Balkana guraju u neku novu Jugoslaviju. I da nisu problem nepriznati zagrebački gradonačelnici niti policija koju je namjeravao poslati na građane koji su dali podršku Stojedinici.

Zapadni Balkan bio je i razlog zbog kojega nije želio ići na operaciju kada su mu liječnici to savjetovali. Već se duže liječio od zloćudnog tumora, što je javnosti pokušalo tajiti, pa je vijest o tome prvi objavio američki CNN. Umjesto operacije upaljene potrbušnice, žurio se u Vatikan kako bi kod Pape lobirao protiv zapadnog Balkana.

Vatikanska misija

– Predsjednik nije htio ići na pregled jer je smatrao da je misija u Vatikanu ključna za Hrvatsku. Tada se govorilo o Jugoslaviji, zapadnom Balkanu. Zato je rekao da mora u Vatikan, koji nas je prvi priznao, htio je dovršiti svoju misiju – otkrio je godinama poslije tadašnji pročelnik njegova kabineta Ivica Kostović.

U pozadini, u Hrvatskoj je već godinama bjesnjela bespoštedna borba za vlast unutar HDZ-a. Građani su doznali da je Tuđmanov ključni savjetnik Ivić Pašalić peti ortak u aferi Dubrovačka banka. Hrvoje Šarinić sumnjao je da mu je sina pilota ubila suparnička struja u HDZ-u. Tuđman je uspio privesti kraju mirnu reintegraciju Podunavlja, no grijesi prošlosti – uglavnom oni vezani uz hrvatsko-bošnjački rat – prijetili su svakog trenutka da izađu iz ormara u vidu haaške optužnice.

Za putovanje u neku od europskih zemalja koji je put trebalo izvaditi i dvije vize. Hrvati koji nisu u Todorićevu Konzumu, Kutlinoj Dioni ili Gucićevu Getrou mogli naći proizvod koju su tražili, morali su se zaputiti preko granice. U Trst, Graz ili Nagykanizsu. Zemlja niti je bogzna što proizvodila, niti je išta značajnije prodavala.

Tajne službe špijunirale su oporbene političare i novinare. Posebnu pažnju obraćajući na ginekološke kartone. Andrija Hebrang došao je na čelo Ministarstva obrane s ambicijom da počisti financijski nered koji je tamo ostao iza Gojka Šuška, no vrlo je brzo zaradio optužbu da je – američki špijun. Zemlja je politički i ekonomski tapkala u mraku.

Bozanićeva kritika

Umirovljenici su ostali bez dijela svoje mirovine. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić otvoreno je progovorio zbog “grijeha struktura”. A Franjo Tuđman u svojoj imovinskoj kartici nije prijavio 210.000 njemačkih maraka i 15.740 američkih dolara koje je, na ime autorskih honorara, spremio na račun svoje supruge.

Uz obrazloženje budućeg suca Ustavnog suda Smiljka Sokola da novac, zapravo, nije imovina.

To je slika Hrvatske u kojoj je Tuđman te 1999. umro.

#FRANJO TUđMAN