Mjere zabrane okupljanja posebno su pogodile kršćane, ma koliko mnogi u zapadnom svijetu to ne shvaćali: kršćanstvo je bitno socijalna religija od svoga osnivanja, od prve dvanaestorice apostola funkcioniralo je kao zajednica, a svi obredi, nauk i praksa prilagođeni su većem broju ljudi, barem nekolicini. Bez distance.
Prekid održavanja misnih slavlja uz nazočnost vjernika posebno je bolan bio u dane Uskrsa, na to su se nadovezali i nemogućnost ispovijedi, vjenčanja, odgode prvih pričesti i krizmi, vjeronauka, nema uobičajenih susreta vjernika sa svećenicima... Sve ovo gotovo neizdrživo teško pada i vjernicima i njihovim svećenicima, jer su jednostavno vezani jedni na druge, tako da nije ni čudno da su neki brzo "pukli" izazivajući skandale na državnoj razini, stvarajući probleme ...