U povijesti čovječanstva bilo je dosta godina koje su ljudi željeli što prije zaboraviti. U našem vijeku malo smo kojoj kao netom minuloj ovako žudno priželjkivali kraj, no zaboraviti je jako brzo nipošto ne bismo trebali.
Počela je posve uobičajeno, ne dajući ničim naslutiti cijelo minsko polje kobnih iznenađenja. Bila je to godina prirodnih sila, zbir silovitih poruka najsuperiornijoj vrsti na zemlji kako nije uvijek gospodar svoje sudbine. Promijenila nam je navike i ponašanja više nego stotine ranijih: nosimo poklopce na ustima, međusobno se ne ljubimo, ne rukujemo, ne grlimo, ne putujemo, izbjegavamo najdraže za njihovo dobro.
Obilazimo svijet virtualno, kompjutorski razgledamo muzeje, sastančimo preko kamera i video linkova, kuće su nam postale uredi. Navikla nas je...