Onomad kad smo ponizno kucali na vrata Europske unije i molili da nas prime, umili smo se i sredili ko mlada za ženika. Kako smo krenuli, svatko razuman rekao je tada, čak i znajući da ta Unija ne miriše na smilje, da se nama ništa bolje ne može dogoditi. Nadali smo se da će nam bruxelleska kontrola koliko-toliko dovesti u red protuhe i lopove, da će nametnuti civilizacijski level u javnom prostoru. Pitate li, na primjer, neke Srbe povratnike, svaki će vam reći da je u vrijeme Sanadera bilo najlakše dobiti papire i još će dodati da neka je on ispao i lopov, al' blaženo njegovo vrijeme. Konačno smo i mi nakon ulaska u EU na granicama stali u onaj, činilo se, gospodski red pod plavom oznakom sa žutim zvjezdicama. Djeca su imala perspektivu, pred studentima se otvorilo niz prilik...