Napadamo strance na ulici, tučemo ljude koji nas na pragu mole za utočište jer bježe od nevolje, pritom imamo razloga za ozbiljnu sumnju da nas oni koji bi trebali provoditi pravdu lažu, pater familias nam krši zakone, a unutar kuće se bjesomučno svađamo, tučemo i ubijamo... Redovito pratiti vijesti u ovoj zemlji i ne pošiziti ponekad je zbilja teško, pa se brutalno ubojstvo u jednom dućanu doima kao da je pukao golemi čir. Problem je što takvih bolno gnojnih čireva ovo društvo ima posvuda na tijelu da ih više ni kirurški nož ne može temeljito odstraniti. Bolesni smo, teško smo, nažalost, bolesni. Žao mi je što to moram reći na početku pretresa ovog radnog tjedna, moja sućut svima.
PONEDJELJAK: Jesmo li mutirali kao vrsta?
Nekada smo imali Dan Republike i bila ...