StoryEditor
Hrvatskajavno cipelarenje

Medijski progoni - priča koja još traje

Piše PSD.
15. prosinca 2012. - 10:33
Raspravljajući o “turskoj glavarini” za Hrvatsku televiziju, Miljenko Jergović je iznio dojam da se nad njim vrši librocid prešućivanja pa se osjeća progonjen, budući da se u programima ove javne kuće nikada nije raspravljalo o njegovim knjigama, čime je i stvarno i potencijalno osujećeno njegovo stvaralaštvo.

Kad je porta prag nade

Priznaje da osjeća progon i da su njegovi razlozi za neplaćanje TV pretplate osobni. Premda Jergović ima subjektivno pravo na svoje viđenje situacije, čini se, ako se i statistički dokaže izbjegavanje izvještavanja o njegovim nagradama i prijevodima, da se prije radi o svojevrsnoj cenzuri i stavljanju na crnu listu ili na Index, čija je inkvizicijska svrha i bila damnatio memoriae (brisanje iz sjećanja).

Tomu su vrlo sustavno bili izloženi upravo djelatnici HTV-a početkom devedesetih jer dotad istaknuti novinari i stvaraoci nisu mogli prijeći prag nade – portu.

Preko noći su bili izdilitani iz radne memorije HTV-a. Ako u sadašnjim redakcijama postoji pamćenje na te herostratske dane, onda je teško povjerovati da se šutnja o Jergovićevim domaćim i inozemnim uspjesima provodi s nekom skupnom uređivačkom tendencijom.

Progon je, barem u ovim medijskim krajevima, bio vezan uz pojavu Marinka Božića i njegov ST jer je objavljivao popise nepoćudnih osoba, što je u nekim slučajevima završavalo i smrtonosno.

Birane mete

Tih devedesetih, mediji su bili PR vlasti, tajnih službi i moćnih pojedinaca te naručiteljima progona služili za odstrjel svih nepoćudnih ličnosti. Mete su bili oni koji su se konfrontirali s vladajućom nacionalističkom ideologijom i poglavarom Tuđmanom, ali i novinari koji su usprkos tome htjeli ostati novinari.

Zbog progona i prijetnji upravo s HTV-a, novinar Novog lista Roman Latković dobio je politički azil u SAD-u. Istaknutu ulogu u prokazivanju društveno nepoželjnih imali su i HTV-ovi “motrištarci”. Današnji progoni više nemaju onaj ideološki naboj, premda se još uvijek smatra samorazumljivim napadati Milorada Pupovca, ako izađe s izjavom koja odudara od unisonog političkog pomirenja Hrvata, Vesnu Teršelič, Zorana Pusića i sve one koji inzistiraju na produbljivanju istine o Domovinskom ratu.

Posljednjih je godina svakako najprogonjenije ljudsko biće u Hrvatskoj Ivo Sanader, čija se ekskomunikacija smatra opće prihvaćenom. Gotovo da nema medija i novinara koji ga nije iscipelario. Stoga je teško ili lako shvatljivo, s jedne strane, osuđivati progone devedesetih, a s druge ignorirati ovakve progone desetih.

Smjena epoha i vlasti nikoga ne amnestira od današnjih progona bez obzira što su više ad hoc reakcije negoli funkcioniranje sustava proganjanja. Ovoga tjedna je progonjeniji čak i od samog Sanadera bio Milan Živković, narečeni autor HTV-ova “turskog glavarenja”. Iako se nije potvrdio svojim konceptualizacijama, obzir prema njemu trebalo je pokazati barem njegovo “kulturno” ministarstvo i ministrica čijem je timu poslužio, ako ni u čemu drugom, ono u demonstriranju političke budnosti.

Čemu diskriminacija

Vesna Pusić je tom prigodom muškom rodu vratila uvredu za madrac, kompromitiravši se jezikom neuroze, ako ne i mržnje, kada je uzviknula da je maloga trebalo odmah baciti van. A da je bio veliki?

To je kao diskriminaciju prepoznala i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

DANKO PLEVNIK

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. siječanj 2021 14:12