Prošlo je tri mjeseca od šokantnog uhićenja osmero Hrvata u zambijskoj zračnoj luci Ndoli.
Od toga su sedam tjedana proveli u pritvoru. Izlazili su na sudska ročišta, plaćali jamčevine, puštani iz zatvora pa onda u njega ponovno vraćani. Sve zbog prilično ozbiljnih optužbi da su sudjelovali u trgovini posvojenom djecom. Njihova sudbina još je uvijek neizvjesna.
Bez obzira kakav na kraju bio pravosudni epilog ovog mučnog slučaja, jedno pitanje ostaje: jesu li hrvatske vlasti učinile sve da zaštite vlastite državljane? Ne samo četiri uhićena para, nego i njihovo četvero djece u dobi od jedne do tri godine koje su sudskim postupcima posvojili u susjednom DR Kongu. I oni su, naime, hrvatski državljani. MUP im je izdao dokumente, a hrvatski sud potvrdio odluke o posvojenju. Činjenica da je među uhićenima i aktivist platforme Možemo tu ne bi trebala činiti razliku.
Puno je kritika pritom zaradio ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, kojemu se stavljalo na teret da cijelo ovo vrijeme uopće nije otišao u Zambiju. Takav potez ne bi bio uobičajen u svijetu diplomacije. Kada se 2008. u grčkom Patrasu sudilo dubrovačkom kapetanu Krsti Laptalu zbog droge koja je nađena na njegovu brodu, suđenju nije prisustvovao tadašnji ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković. Diplomati se ne naslikavaju, oni djeluju drugim kanalima.
Druga je stvar doživljava li tko od njegovih utjecajnijih kolega Grlića Radmana ozbiljno. Neslužbene informacije govore da je bilo kontakata s predstavnicima SAD-a u vezi s ovim slučajem. Ali i da su hrvatske vlasti pritom dobile – košaricu. U čitavom slučaju ne prvu, ni posljednju. Hrvatski ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, u čijoj je nadležnosti ovaj predmet, javno je priznao da mu se u jednom trenutku zambijski kolega – prestao javljati.
Za sada nije poznato jesu li i, ako jesu, koliko su takvi pokušaji zakomplicirali položaj Hrvata u Zambiji. Ono što se zna jest da je dva dana nakon Maleničina priznanja zambijski ministar pravosuđa Malambo Haimbe osjetio potrebu da sazove konferenciju za novinare. I s nje je znakovito poručio da je Zambija “suverena država” koja “ima pravo voditi takve postupke unutar svojih granica”. Poruka je bila jasna: ne miješajte nam se u posao.
Ono u čemu vlasti nisu “zglajzale” je tehnička pomoć koja je uhićenim Hrvatima pružena na terenu. Hrvatski konzul iz Pretorije Dario Klasić praktički je od prvog dana angažiran na slučaju. Prisustvovao je ročištima, organizirao dostavu hrane, higijenskih potrepština i lijekova, urgirao za bolje zatvorske uvjete. To je ono što se zna i što se vidi. Za ocjenu onoga što Zrinjevac i Banski dvori rade iza kulisa, crtu ćemo moći povući tek na kraju priče. Koja bi se, prema najavama, ovih dana trebala konačno početi raspletati.