StoryEditor
Crna kronika‘Sustav me uništio‘

Priča o mučnoj borbi žrtve nasilja u obitelji: Sudac me tjerao da se vratim mužu, dali su mi i djecu... Sada samo želim sinu spasiti život

20. rujna 2020. - 20:50
Ilustracija

Ovo je priča o greškama u sustavu. Greškama koje su dovele do toga da se žrtva obiteljskog nasilja izjednači s nasilnikom. Greškama koje su dovele do toga da prijavljeni (i osuđeni) nasilnik dobije skrb nad djecom, a onda jedno od djece "zaglibi" u kriminal i s nepunih 18 godine ima u dosjeu desetine kaznenih prijava za krađe i drogu. Ovo je priča o borbi majke koju je sustav iznevjerio i koja pokušava spasiti što se spasiti može, a to je život svog sina!

Priča vjeroučiteljice sa šireg splitskog područja u kasnim četrdesetim godinama, nazovimo je Mira (pravi podaci poznati redakciji), počinje krajem 1996. godine, kada se udala za supruga, tada aktivnog vojnika. Dobili su dvoje djece, kćer koja je sad u dvadesetima i sina, sad na pragu punoljetnosti.

- Moj je sada bivši suprug u više navrata bio nasilan prema meni, godinama je to trajalo. Znao bi me udariti, no trpjela sam to radi obitelji, radi djece, radi toga što nisam htjela da on izgubi posao. A onda mi je u rujnu 2015. godine "prekipjelo" kada je na mene nasrnuo pred djecom. Odlučila sam prijaviti ga za obiteljsko nasilje - govori naša sugovornica.

I tada kreće ludilo. Dolazi u policijsku postaju u mjestu u kojem je tad živjela i policijskom inspektoru govori što se dogodilo. On je, a potvrdila je to naknadno u svom mišljenju i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, odgovara od podnošenja prijave, govoreći joj da je sigurno muž nije udario bez razloga.

Pravomoćna optužnica

- Ja sam, onako naivna, iskreno priznala da sam mu tada, kad me počeo mlatiti, u bijesu opsovala majku. Tada me taj policajac uhićuje zbog prekršaja iz domene obiteljskog nasilja, privodi me prekršajnom sucu (koji je danas predsjednik jednog suda - op.a.). On me uvjerava da se moram vratiti suprugu i da mu trebam sve oprostiti. Kazao mi je da je to što me je napao slučajno, "eto dogodi se" te mi je govorio o vjeri i Bogu. Kazala sam mu da ja dobro znam da Bog ne dopušta nasilje i da Crkva dopušta rastavu od stola i postelje kad život udvoje više nije moguć. Sudac je zaprijetio da će me kazniti ako se ne vratim mužu. Da, i suprug i djeca su na sudu lagali o tome što se dogodilo - govori nam Mira.

Predmet je došao kod drugog suca, koji ju je naposljetku oslobodio odgovornosti. Suprug je osuđen tada na Općinskom sudu zbog nasilja, no uložena je žalba. Presuda je ukinuta i vraćena na ponovno suđenje i još se čeka pravomoćni pravorijek.

Uslijedio je razvod braka i sud je, rukovodeći se mišljenjem Centra za socijalnu skrb i zaključcima psihijatrijsko-psihologijskog vještva dodijelio ocu skrb nad djecom. Napomenimo da je u tom trenutku protiv oca bila na snazi pravomoćna optužnica zbog obiteljskog nasilja i povrede prava djeteta.

Među ostalim i zato jer su oni izrazili želju ostati živjeti u stanu s ocem, a majka se morala iseliti iako je, kaže, veći dio novca kojim su kupili taj stan ona uložila. Ulogu je imala i činjenica da je pet posljednjih godina braka bila na terapiji antidepresivima i liječila se kod psihijatra, a sama tvrdi da je to sve posljedica onoga što je u braku proživljavala. Vještvo je zaključilo da Mira, iako se trudi, nije "u sadašnjem trenutku u mogućnosti na adekvatan način odgovoriti potrebama djece", dok je za oca utvrđeno da je u odnosu s djecom "emocionalno angažiran, a pred njih postavlja manje zahtjeve od majke".

- Da, ja sam od njih tražila da uče, pritiskala sam ih, nastojala sam ih držati pod kontrolom - veli naša sugovornica. Kako bilo, djeca su ostala živjeti s ocem. Kći je sve manje komunicirala s majkom, bila je na nju ljuta, a i sin je izražavao iste emocije. No, budući da je suprug, koji je danas u mirovini, tada radio gotovo po cijeli dan jer je na posao putovao u drugi grad, djeca su ostajala sama većinu dana.

Loše društvo

- Kad je sin bio u petom, šestom razredu, upao je u loše društvo, a u srednjoj školi počinju pravi problemi. Počelo je s tim da je uhvaćen u krađi čokoladice, da bi u drugom razredu srednje škole došlo do toga da ga je policija uhvatila u krađi parfema. Postao je žrtva čovjeka za kojeg sam poslije doznala da je poznat policiji, a za kojeg je krao parfeme. O svemu ovome što se događa mom sinu uredno obavještavam i Centar i sve druge institucije, no nitko ne reagira - govori naša sugovornica. U trećem razredu srednje izbacuju ga iz škole. U rujnu 2019. godine šalju ga na opservaciju u Dom za maloljetnike u Zadru, no tamo nastavlja s krađama.

- Posljednje što se dogodilo je da je prije nekoliko mjeseci uhvaćen s 50 grama marihuane, speedom i vagom. Pa kako se može dogoditi da on s toliko godina ima u dosjeu 50 krađa i dilanje, a da je još na ulici? Mogu samo zamisliti što će se dogoditi kad navrši 18 i završi u zatvoru s pravim kriminalcima. Boli me što se ovo nije trebalo dogoditi, što sam upozoravala institucije, ali oni ne žele priznati grešku, bar ne službeno - jada se naša ogorčena sugovornica.

No, na jednom se primjeru pokazalo da sustav itekako može reagirati kad želi. Naime, prije nekoliko mjeseci Mira je, u svom očaju, poslala policiji dopis u kojem ukratko objašnjava situaciju i, među ostalim, piše da ne vjeruje institucijama ove države koje su na strani nasilnika i kako ne zna kako stvari ispraviti, nagovijestivši da "jedino što preostaje je presuditi sebi i tom djetetu, pa će valjda nešto biti bolje za nekoga drugoga tko se nađe u sličnoj situaciji". Zbog riječi "presuditi" odmah drugi dan na vrata joj dolazi policija i vodi je na psihijatriju.

- Ja sam napisavši presuditi mislila na promjenu u životu, možda odlazak vani da dijete maknem s ulice kad to institucije nisu napravile. Sigurno nisam mislila da ću oduzeti život sebi i njemu, sačuvaj Bože. Želim probuditi svijest institucija, borim se za svoje dijete. Moje suze, bol, sramotu koja sam proživjela nitko ne može nadoknaditi i to je manje bitno, ali želim spasiti svog sina. Dogodit će se katastrofa koju želim spriječiti - zaključuje naša sugovornica.

Policija

Inspektor je odgovara od prijave "jer je muž sigurno nije udario bez razloga", a zatim uhićuje nju jer je mužu, dok ju je mlatio, opsovala majku.

Sudac

Uvjerava je da se mora vratiti suprugu i da mu treba sve oprostiti, da ju je napao slučajno, te joj govorio o vjeri i Bogu i zaprijetio da će je kazniti ako se ne vrati mužu.

Centar za socijalnu skrb

Zaključuju da skrb nad djecom treba dodijeliti ocu, iako je u tom trenutku protiv njega na snazi pravomoćna optužnica zbog obiteljskog nasilja i povrede prava djeteta.

Obrazloženje Pravobraniteljice


Utvrđeno je da policija nije postupala sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji te da su potpuno zanemarili širi kontekst i povijesno-vremenski kontinuitet nasilničkog ponašanja Mirina supruga, koncentrirajući se isključivo na događaj koji je prijavila. Pravobraniteljica je zaključila da su prijaviteljicu držali manje kredibilnom od njezina supruga, usprkos tome što je ona prijavila nasilje, te da su je "doveli u nepovoljniji položaj, inzistirajući na tome da je i ona počinila nasilje te izjednačavajući žrtvu s primarnim počiniteljem nasilja".
Oblikom spolne diskriminacije označeno je i to što je policijski inspektor kažnjen blago, s usmenim upozorenjem. U odnosu na postupanje Centra, Pravobraniteljica nije utvrdila značajnije pristranosti u radu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

12. listopad 2020 01:23