StoryEditor
Crna kronikaDan nakon što su spašene, trebale bi platiti račun

Djevojke koje je s Mosora spasio GSS: Pčele su nas s livadice potjerale u nevolje...

Piše PSD.
19. svibnja 2009. - 00:21

Kada je u nedjelju oko 18,45 sati, HGSS Split dobila je dojavu, preko centra 112, o dvije djevojke koje su u teškom stanju nalaze negdje na prostoru ispod 1334 metra visokog vrha Kabal na Mosoru, nisu dvojili ni trenutka.

Kako se bližila noć, spasioci su zatražili pomoć helikoptera HRZ-a i već deset minuta nakon dojave svi su se našli na helidromu KBC-a Split, spremni za akciju spašavanja.

No, kako nevolja nikada ne dolazi sama – u isto je vrijeme stigao poziv u pomoć s Visa, gdje se s teškim ozljedama nalazio paraglajder Jurica Žitko (40), na brzinu je odlučeno ionako malu ekipu podijeliti na dvije.

Vinko Prizmić i Petar Mustapić, pripadnici HGSS-a uz pomoć posade helikoptera HRZ-a vrlo su brzo u bespuću Mosora locirali dvije djevojke koje su bile jako iscrpljene i dehidrirane.

Iz helikoptera je spušten letač spašavatelj koji ih je privezao za sebe, a potom su helikopterom na užetu svi troje prebačeni do improviziranog helidroma nedaleko Planinarskog doma na Mosoru.

Čim su osjetili tlo pod nogama, djevojke su unesene ponovno u helikopter i prebačene u Split. Dvadesettrogodišnja Marina i pet godina mlađa Leonora nisu imale vidljivih ozljeda, pa im nakon okrijepe nije bila potrebna liječnička pomoć.

- Ne mogu se oteti dojmu kako je ovakovo ponašanje tih dviju mladih djevojaka krajnje neodgovorno, da je Zakon drugačiji s punim bi im pravom trebalo ispostaviti račun za cijelu jučerašnju akciju, strog je bio Vinko Prizmić, dodajući kako i Marina i Leonora trebaju dobrano promisliti o odgovornosti.

- Išle su prema vrhu nedovoljno pripremljene, bez vode, nisu bile spremne za takav napor, jako neodgovorno, ljutio se i dalje Prizmić, dodajući kako se ovdje radilo o situaciji «Brigo moja, pređi na drugoga», djevojke su krenule na planinarenje, kao da idu u šetnju Rivom, svjesne kako će ih u eventualnoj nevolji gorski spasioci pronaći i pomoći im. Tako je, srećom, ovoga puta i bilo...

Milena Budimir / EPEHA

Pčele ih otjerale s livadice u nevolje

Starija djevojka nam je ispričala kako su ona i prijateljica zapale u probleme nakon što su krenule prema Velikom Kabalu, najvišem vrhu Mosora.

Planirale su krenuti oko 17 sati, kad padne sunce, no s livadice na kojoj su se odmarale potjerale su ih, kaže, pčele. Uspon su tako počele oko 15 sati.

- Sunce je bilo preprejako i bilo je vruće, mi smo već bile izgorjele. Znala sa da nije u formi, da će dobiti sunčanicu i svejedno sam je odvukla na taj uspon.“Jedan sat uspona”, pisalo je na stazi koja vodi do Velikog Kabala - priča djevojka.

- Odlično! I tako se mi penjemo, pa upadnemo u neku šumu, pa malo teže prohodnu šumu, zmija je bilo krcato, samo su bižale. Stalno smo govorile da mora doć neki normalniji dio, ali ne. Tek tada započinje pakal, uspon na sve četiri. Šta smo se više penjale, trošile smo više vode i na kraju smo dva deca vode pile svako pola sata po pola guca da imamo barem do vrha. Ona je već na pola puta bila mrtva i morala sam je čekat svako malo i pomagat joj - prepričava svoju avanturu naša sugovornica.

Na kraju su stigle do vrha. Popile su i zadnju kap vode, no tada su ugledale zmiju, i umjesto da se odmore - pobjegle su, natrag prema planinarskom domu.

- Ona više nije znala za sebe, stalno se rušila dok smo silazile, meni je ravnoteža također otkazala, pa sam i ja pala par puta, a žurila sam dole ostavljajući je po desetak metara iza sebe. Molila me je da je čekam, ali nisam mogla, noge su same trčale, više me nije bilo briga ni za zmije ni mušice ni pčele, samo da dođem do neke vode. Čak sam putem gledala je li nekome možda ispala boca vode pa da se napijemo. Pokušavala sam je ohrabrit i bit optimist da joj bude lakše. Govorila sam da smo blizu, da ćemo svako malo doć do Doma i sl..

Mlađa djevojka je u jednom trenutku stala, a prijateljica joj je predložila da ostane tu te da će ona otići po pomoć. Kako ova nije htjela ostati sama, pozvale su 112.

- Spojili su nas s GSS-om, rekli su nam da će nas skupit sa helikopterom. U tom trenu su mi sve lađe isplivale na površinu. Prija mi je samo rekla da joj je drago šta će mi se ispunit želja zbog nje i da je više neću morat pilat kad ću se vozit helićem. S druge strane sam kužila ozbiljnost situacije i da tlačimo ljude jer smo glupo i neodgovorno postupile - priča djevojka.

- Kroz razgovor s GSS-om sam skužila da sam i ja u lošem stanju. Pojam o vremenu je nestao, više nisam imala pojma kada smo krenule s vrha. Kada su me nešto pitali, mislila sam da pričaju s tko zna kim, a ne sa mnom, pa nisam ni odgovarala i ono... strava - ispričala nam je 23-godišnjakinja uz napomenu da je iz ovoga mnogo naučila te da ovako nešto sigurno neće više ponoviti

t. č.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
10. kolovoz 2022 18:17