StoryEditor
Biznisod trnja do zvijezda

Priča o najuspješnijoj djelatnosti u državi: 25 godina hrvatskog turizma - što nije uništio rat, dokrajčila je privatizacija, a onda je krenulo 'buđenje iz mrtvih'

27. siječnja 2017. - 10:19
laganini_bar7-130815

Ako smo u nečemu doista uspjeli u Hrvatskoj u naših prvih četvrt stoljeća postojanja u samostalnoj državi, onda je to bez ikakve dvojbe turizam. Čak i najgorljiviji kritičari svega i svačega složit će se s činjenicom da, rezimirajući učinjeno u prvih četvrt stoljeća samostalne hrvatske države, nema nečega što bi se kontinuirano uzlaznim trendom, povećanjem zarade i udjelom u nacionalnom gospodarstvu, te bitnim utjecajem na poboljšanje imidža države u svijetu, moglo usporediti s učincima turističke djelatnosti.

Više od 170 milijuna gostiju koji su za svoj odmor u proteklih 25 godina birali Hrvatsku bili su najveći veleposlanici istinite priče o zemlji koja se nakon bolnih ratnih strahota vraća na mjesto koje joj pripada. I to je onaj dio turističkog učinka koji je nemjerljiv, ne iskazuje ga statistika ni bilance, ne vidi se u BDP-u ni u izvješćima HNB-a, ali je mladoj državi donio ugled u svijetu koji je usporediv tek sa sličnim učinkom uspjeha njezinih sportaša u prepoznatljivim crveno-bijelim kockicama. A to, potpuno nepravedno, nitko nije spomenuo u prigodničarskim rezimiranjima uspjeha prvih četvrt stoljeća naše države.

Uzlazne putanje

Hrvatski turizam danas je postao razigrani, moderni i dobrostojeći 25-godišnjak kojega poznaju na svim kontinentima, laskaju mu, nagrađuju ga, pozivaju u najveće svjetske turističke forume, ističući činjenicu da iza njega stoji domovinska tradicija te djelatnosti stara više od 150 godina.

Zbog tih višegodišnjih uzlaznih putanja i rekordnih sezona koje se nižu jedna za drugom već 20 godina, mnogi su skloni paušalno kazati kako je to nešto što se samo po sebi podrazumijeva i nije vrijedno posebnih isticanja, zaboravljajući pri tome kako je taj današnji 25-godišnji hrvatski turizam stasao, kako je odrastao i s kolikim utezima na nogama je morao krenuti u utrku s drugima na međunarodnom tržištu, lišenima svih tih trauma.

Zato je upravo u prigodi obilježavanja obljetnice hrvatske samostalnosti koja turizam uzima "zdravo za gotovo", vrijeme za podsjetiti odakle se krenulo, kroz što se sve prolazilo i s koliko truda se sustizalo i prestizalo druge, da bi se danas svi hvalili s više od 91 milijun turističkih noćenja u zemlji koju je prošle godine posjetilo 16,3 milijuna gostiju, a prihodi od turizma dosegnuli 9,5 milijardi eura.

Je li istina da je sve to stiglo samo od sebe?! Svi koji žele i mogu vidjeti barem malo dalje od svojih, osobnim frustracijama iskrivljenih pogleda, moraju priznati kako iza takvog rezultata mora stajati trud, napor, znanje, dugogodišnji filigranski rad na promociji, podizanju kvalitete, osmišljavanju sadržaja, privlačenju investitora, stvaranju lijepe slike...

Jer, u godinama kada je Hrvatska svijetu, mimo naših želja, bila predstavljana katastrofičnim slikama rata i razaranja, kada su sve informacije vezane uz Hrvatsku bile temeljene na pucnjavi, izbjeglicama i granatiranjima, bio je pravi pothvat, pa i ludost, baviti se turističkom promocijom u Europi.

A ipak, turizam Hrvatske ni u vrijeme najvećih razaranja nije posustajao u namjeri da svijetu pokaže da Lijepa naša ima svoju turističku tradiciju, gostoljubivost i ljepotu koju treba doći otkriti. Bio je to svojevrsni turistički Domovinski rat koji se vodio u Europi.

Iako se danas takve stvari prepričavaju kao vicevi, osobno sam svjedočila nizu situacija kada su gosti na štandovima hrvatskog turizma na svjetskim sajmovima devedesetih godina prošlog stoljeća, u jeku rata, zapitkivali koja smo mi od država bivšeg Sovjetskog Saveza, je li Hrvatska pokraj Rumunjske, koliko su Makarska rivijera ili Rovinj udaljeni od Kosova, postoje li u Hrvatskoj željeznice i slična pitanja koja su u očaj bacala naše turističke djelatnike.

Jer, dok su oni svijetom promovirali ljepote od Istre do Cavtata pozivajući potencijalne partnere i goste da se sami dođu uvjeriti u to, u našim hotelima bile su stotine tisuća izbjeglica i prognanika kojima je hotelski smještaj postao jedini dom. Tako su naši hoteli na početku 1992. godine zbrinjavali 550 tisuća izbjeglica, da bi ih 1995. godine još uvijek bilo 386 tisuća, a procjene iz tog vremena govorile su o troškovima od oko 36 milijardi kuna samo za njihovo zbrinjavanje u hotelima.

Zamjena za dom

Pa makar su se i oni koji su u hotelima tražili zamjenu za dom, baš kao i njihovi domaćini, turistički radnici, nadali kako će sve to brzo završiti i bez velikih posljedica za turističku sliku Hrvatske, bilo je potpuno suprotno. Izbjeglice i prognanici zadržali su se u hotelima puno dulje od očekivanja, a 2000. godine, prije samo 16 godina, još uvijek ih je bilo 17 tisuća u hotelima.

Zbog svega toga više od stotinu tisuća hotelskih postelja bilo je izvan funkcije, a pravi razmjeri štete bili su vidljivi tek nakon njihova odlaska. Hoteli su ostali neupotrebljivi, pa se procijenilo kako je od 1990. do 2004. godine ukupna šteta za hrvatski turizam zbog posljedica ratnih zbivanja i izgubljenog prometa bila gotovo 60 milijardi dolara. U povijesti svjetskog turizma i ratovanja ne pamti se da je jedna zemlja na takav način turističke kapacitete stavila u funkciju smještaja ratom prognanih.

Hrvatski turizam bio je na koljenima, od predratnih 10 milijuna dolazaka turista, koliko je zabilježeno u Hrvatskoj 1987. godine, broj turističkih dolazaka strelovito je pao pa je 1995. zabilježeno manje od 2,5 milijuna turističkih dolazaka. Ali tu nije bio kraj nevoljama, jer za ono što nisu u turizmu uništila ratna događanja, pobrinuli su se dušebrižnici tijekom pretvorbe i privatizacije.

Hotele u dugovima, kreditima i gubicima zbog neturističkih aktivnosti, lako su i preko noći preuzele najprije banke, pretvorivši njihove dugove u svoje udjele i vlasništvo, da bi ih potom prodavale svjetskim probisvijetima, među kojima neki nisu imali sredstava ni za jamčevinu na natječaju!!!

Tako je dio hotelske industrije dobio neželjene vlasnike kojima je bilo jedino važno zametnuti trag uloženom novcu, a dva desetljeća poslije te rabote, još se vuku posljedice takve privatizacije i tako dobivenih vlasnika koji su stečenim mešetarili i trgovali, ali vrlo malo, gotovo ništa ulagali. U tom poslu država im je najčešće bila pri ruci, otvarala im širom vrata, a brojne afere i kriminalne radnje u turizmu iz tog vremena koje su dobile sudski epilog imale su prečesto u glavnoj ulozi tadašnji Hrvatski fond za privatizaciju.

Hrvatska je za to vrijeme ubrzano gubila turističku naklonost tradicionalnih gostiju, prije svega Nijemaca i Britanaca, a najčešći gosti bili su nam Česi i Slovaci. No, istodobno je od naših nevolja značajno profitirao turizam nekih do tada potpuno nepoznatih zemalja, prije svega Turske i Bugarske.

Tako je Turska 80-ih godina prošlog stoljeća bila nepoznanica u turističkom svijetu, s tek 49 tisuća turističkih postelja i 1,3 milijuna gostiju, dok je Hrvatska već tada ugošćavala oko 10 milijuna turista. No, već 1992. godine, u jeku Domovinskog rata, Turska je imala nevjerojatnih sedam milijuna gostiju, najviše Nijemaca i Britanaca koji su otkrili zamjenu za ratom obojeni Jadran na kojemu tada nije bilo nikoga.

Rast Turske nastavio se munjevito, tako da je 2015. godine imala 36 milijuna gostiju, tri puta više od Hrvatske, koja je morala strpljivo graditi svoju sliku turističke zemlje drukčije ponude i usluge.

Negdje od 2000. godine turistički je promet krenuo nabolje, njegovim prihodima sanirali su se gubici industrije i brodogradnje, ali je on sam, umjesto razvoja, dobio samo rast. Tako je zastoj u hotelskim investicijama zbog brojnih afera doveo do udvostručenja turističkih kapaciteta u obiteljskom smještaju.

Taj nekadašnji "zimmer frei" danas je apsolutno dominantni oblik naše ponude, koje ima četiri puta više nego hotelske. No, je li to i pravi put razvoja našeg turizma, najbolje govori podatak da se u svih tih oko 500 tisuća postelja u privatnom smještaju ostvari tek 15 posto ukupne zarade u našem turizmu.

Hotelijeri istodobno s udjelom od samo 163 tisuće kreveta (16 posto ukupnih kapaciteta) naprave 50 posto državnih prihoda od turizma. To su vrlo važni podaci i za sve one koji uspoređuju zaradu našeg turizma s onom punom boljom u Austriji, Italiji ili Švicarskoj, koje imaju po pet do deset puta više hotelskih postelja od nas.

Važna prekretnica

Dvadeset i pet godina od osamostaljenja Hrvatske, naš turizam odradio je jednu burnu etapu u kojoj je prošao put od trnja do zvijezda i sada je pred važnom prekretnicom. Pred nama je da vidimo što i kako raditi da turizam ne upravlja nama, nego da mi upravljamo turizmom u interesu cijele zemlje. A to znači provesti ono što je zapisano u Glavnom planu i strategiji razvoja turizma Hrvatske do 2020. godine.

"Uz rast i razvoj, cilj hrvatskog turizma je očuvati vlastitu kulturu, jer je to ono što će nas u budućnosti razlikovati od 'uniformirane' konkurencije. Cilj je zaustaviti iseljavanje ljudi s atraktivnih turističkih područja jer im nisu stvoreni uvjeti za stvaranje zaposlenja na vlastitoj djedovini. Cilj je u daljnji razvoj ući brzinom koja je prihvatljiva ponajprije lokalnoj sredini koja ostvaruje taj razvoj, bez izazivanja konflikata i tenzija."

Zvuči komplicirano? Ma, nije ni najmanje u odnosu na ono što je do danas 25-godišnji turizam samostalne Hrvatske već prošao i postigao, sustigavši konkurente. Sada bi bilo vrijeme da ih pretekne.

Turska i Bugarska

U razdoblju od 2001. do 2011. godine najveći rast u turizmu bilježe Bugarska (99 posto) i Turska (89 posto). Hrvatska je u tom razdoblju ostvarila 19-postotni rast, veći od Španjolske i Italije. Najbrži rast noćenja u hotelima od 2001. do 2011. godine bilježe Turska (97 posto), Bugarska (94 posto), Grčka (26 posto) i Španjolska (25 posto). Hrvatska u tom razdoblju ostvaruje rast hotelske potražnje od 14 posto, koji je u odnosu na konkurentske zemlje veći samo od rasta noćenja u Italiji (9 posto).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. listopad 2022 19:26