StoryEditor
Ostalokrv je šikljala

Nastradao u prvoj utakmici sezone na Starom placu: 'Ćaća je bija ponosan kad je vidija sliku u 'Slobodnoj', a mater je nije tila ni pogledat!'

2. listopada 2018. - 10:34
04

– Ajme sinko, ostavi se više tog ragbija, vidiš šta ti čini – pomislila bi svaka majka koja bi ugledala svog sina u ovakvom, krvavom izdanju kao na ovoj fotografiji. 

Pomislila je tako i majka Josipa Boke, dvadesetogodišnjeg ragbijaša splitske Nade koji se nalazi na fotografiji. Josip je nastradao u prvoj utakmici sezone na Starom placu protiv zagrebačke Mladosti. Ali uzalud majci. Ljubav je to. A protiv nje ne mo’š.

Nada je pobijedila 14:10, no ta će utakmica Josipu ostati u sjećanju po dosad najtežoj ozljedi koju je doživio. U žaru borbe dobio je udarac u glavu, potekla je krv, trebalo je i šivati ranu. Prizor nije bio lijep, no ozljede su sastavni dio sporta. Najvažnije je da je Josip danas dobro.

– Izgledalo je lošije nego šta je bilo. Osjetin ranu, malo me boli kod žvakanja, čak i kod smijanja, ali nije toliko strašno – kaže nam Josip, momak od 193 cm i 105 kg (prošle godine imao je 135!). Komad momka, a još se razvija.

A evo kako je došlo do nezgode.

– Išla je njihova kontra, dva igrača su se zabila jedan u drugog i u padu san dobija kolinom u tjeme. Dobro me zatreslo. Osjetija san krv i sudac je odma zaustavija igru. Rana je bila duboka pa je krv šikljala ka iz vulkana!

Povratak u igru nije dolazio u obzir.

– Nije imalo smisla jer san samo moga pogoršat stanje. Ionako su me morali šivat i to na živo. Četri šava. Mislija san da će bolit, ali nije.

Srećom, nije došlo do potresa mozga, a posljedica je bilo samo dok je Josip još bio “vruć”.

– Zamantalo mi se dok me šivalo, a kad san lega došlo mi je povraćat. Nakon toga je sve bilo u redu, osim šta rana boli na dodir. Dobro san proša.

Je li te bilo strah kad si vidio krv?

– U početku nisan ni bija svjestan. Publika plješće, ja gledan krv i vidin tri fotoreportera kako me slikavaju. Odma san zna da lipo izgledan, haha!

Boko je nastradao već u petoj minuti, a prije njega zbog ozljede je igru napustio i suigrač Ivan Jelavić Mitrović kojem je “otišlo” koljeno. 

Dobro su vas onda mladostaši “sredili”?

– Mi smo njima lani u finalu ozlijedili trojicu u prvih po ure i sad su nam vratili! Šalu na stranu, igrač koji me udrija nakon utakmice doša je do mene, ispriča se i kasnije smo popili piće. Znan da nije bilo namjerno – veli Boko koji je u Nadi igrač prve linije.

Reakcije u obiteljskom domu bile su podijeljene.

– Brat Ivan, tri godine stariji od mene, bija je na tribini, ali je stiga nakon šta mi se to dogodilo. On je, inače, prije godinu dana pribolija tumor na mozgu. Ćaća Ante je bija ponosan kad je vidija sliku u “Slobodnoj”, a mater Jela je nije tila ni pogledat! Još mi je prije govorila da se maknen iz ragbija, ali je s vrimenon svatila da obožavan taj sport i da ne mogu bez njega.

Baš po pitanju te ljubavi prema sportu i strahu od eventualnih ozljeda, pa i ovakvih scena, Josip je želio dodati:

– Slično se dogodilo i Ćorluki u nogometu, može se dogoditi i u bilo kojem drugom sportu. Da gledaš samo ozljede, onda se niko nikad ne bi bavija sportom. To su samo izgovori.

Dolaze li te roditelji gledati?

– Otac dođe kad stigne, a mater to ne voli. Da me sad vidila, ne znan kako bi reagirala. Ovako san i ja mirniji – govori nam Josip koji s roditeljima i bratom živi na splitskim Mejašima.

Ragbi voli i zbog ekipe, druženja i prijateljstava koji će ostati i kad više ne bude igrao. To ga zapravo najviše i privlači jer znamo da se od ragbija u Hrvatskoj ne može živjeti. A za to što i danas trči za jajolikom loptom zaslužan je njegov vršnjak i suigrač iz Nade Grgo Vuletić koji ga je odgovorio od odustajanja nakon što su 2016. osvojili Europsko juniorsko prvenstvo konferencije 1 do 18 godina, na čemu mu je i danas zahvalan.

– Ragbijem se bavin od osmog razreda osnovne škole kad san ima 105 kilograma, koliko i sad. Uvik san bija veći od vršnjaka. Falilo mi je nešto u životu pa san tija upisat sport, a zbog moje građe ragbi je bija idealan.

Josipu je ovo treća seniorska sezona u Nadi, a lani je debitirao i u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske, što mu je bila posebna čast. Jednog dana volio bi se okušati u profesionalnom ragbiju ako se ukaže prilika, no o tom potom. Zasad ostaje u Nadi, od ove je sezone prvi put standardni prvotimac.

Po struci je Josip kuhar, na mamu, a specijalitet su mu špageti s piletinom i gljivama. Jednostavno, ali mu najbolje ispadne.

– Prošlo lito odradija san na Visu, ovo san osta u Splitu, a priko zime uglavnom radin fizičke poslove. Faks me nikad nije zanima. Dogodine bi moga upisat policijsku akademiju, to mi je jako zanimljivo. Ali sad samo gledan kako se šta prije vratit na teren!

 

‘Trener Rešetar me baš dobro ureka’

Pronašli smo krivca za Josipovu ozljedu! Nije to onaj igrač Mladosti koji ga je nesretno udario, već trener Nade Ivan Rešetar.

- Nakon zadnje utakmice prošle sezone trener mi kaže da san pravi sritnik jer san jedini iz prve linije koji se nikako nije ozlijedija. A ja mu kažen “baš ti fala, super šta si to reka”. I evo, iduća utakmica, a to je bila ova, ja se ozlijedin. Lipo me ureka! – smije se Boko. 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. lipanj 2021 04:48