StoryEditor
Ostaloeuropska bronca

Filip Mihaljević: Emocije nadiru, kad se sjetim da prije šest mjeseci nisam mogao ustati bez bolova...

Piše vedran babić
7. ožujka 2021. - 11:55
AFP

Prije šest mjeseci Filip Mihaljević lomio se u bolovima, a danas je ponosni vlasnik medalje s dvoranskog Europskog prvenstva.

U prvom nastupu nakon višemjesečne pauze zbog ozljede hrvatski rekorder u bacanju kugle osvojio je broncu u poljskom Torunu i tako donio svojoj zemlji prvu medalju s tog natjecanja još od 1994. godine kada je to uspjelo legendarnom Branku Zorku.

- Baš sam presretan, emocije nadiru. Kad se sjetim da prije šest mjeseci nisam mogao ustati sa stolice bez bolova, ova medalja dobiva zlatniji sjaj - rekao je dvadesetšestogodišnji Livnjak i član splitskog ASK-a koji na službenom natjecanju nije bacao još od kolovoza prošle godine kada je, baš u Poljskoj, zaradio neugodnu ozljedu aduktora.

Na treninzima je počeo bacati tek sredinom siječnja pa je u Torun stigao s puno upitnika budući da nije bio u adekvatnoj natjecateljskoj formi. No to se, barem po rezultatima, nije dalo primijetiti. Filip je s hicem 21.31 m zauzeo treće mjesto, iza zlatnog Čeha Tomaša Staneka (21.62) i srebrnog Poljaka Michala Haratyka (21.47). Naš je bacač postepeno dizao formu hicima 20.64, 21.17 i 21.31, a završio je s 21.27, dakle s ukupno tri hica preko 21 metra što je svakako ohrabrujuće.

- Iako sam imao kratak period treninga, doveo sam se na zavidan nivo. Tri hica preko 21 metar nisu slučajnost. Znao sam da mogu biti blizu medalje, a za nešto bolji rezultat trebalo je više treninga. Kvalifikacije ujutro malo su me istrošile, no ovo je definitivno lijepa nagrada i dobra uvertira za Olimpijske igre u Tokiju.

Možemo sada maštati što bi bilo da nije bilo te nesretne ozljede i da je Mihaljević u pravoj formi dočekao Torun, no što je, tu je. Mihaljević se pripremio koliko je mogao u zadanim okolnostima i njegova je medalja velik uspjeh.

- Ma, traženje dlake u jajetu bilo bi bezobrazno - jasan je Filip.

Hvala fizioterapeutu Cvitkoviću, treneru Masteliću i obitelji

- Težak je period iza mene. Nakon te ozljede fizički i psihički bio sam u velikom zaostatku, ali sam uz pomoć fizioterapeuta Tonča Cvitkovića, trenera Marka Mastelića i obitelji uspio doći do medalje. Ovo mi je prva medalja nakon 2016. godine i baš sam zadovoljan.

A te 2016. Mihaljević je također osvojio broncu, ali na dvoranskom Svjetskom prvenstvu u Portlandu. Sada je, eto, prekinuo petogodišnju sušu što se toga tiče i na sjajan način otvorio olimpijsku godinu u kojoj ima značajne ambicije.

- Zaslužio je ovo Filip nakon te ozljede koja ga je malo unazadila. Za neki bolji hitac trebalo je više treninga, kondicije i natjecanja. Sada ćemo malo proslaviti i odmoriti, a onda se vraćamo treninzima - poručio je Filipov trener Marko Mastelić. ∙

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. svibanj 2021 14:24