Ostalopun ih je otok

Antin sin i žena najbolji sportaši Korčule: obitelj Šegedin danas čini izniman stručni tim Fortece koji ima gotovo 200 članova

Piše Dora Lozica

Ove su godine, povodom blagdana Sv. Todora, suzaštitnika Korčule i Dana Grada Korčule, na svječanoj sjednici Gradskog vijeća priznanja dodjeljena čak trojici članove obitelji Šegedin, ocu Anti za najuspješnijeg sportskog djelatnika i glavnog trenera TKD kluba Forteca, njegovoj supruzi Ireni za najuspješniju sportašicu, te sinu Dinku za najuspješnijeg sportaša.

Neobična i zanimljiva dodjela za sve one koji ne znaju detalje ove posebne obitelji, no Korčulanima posve uobičajena budući da je Dinku ovo deveto priznanje Zajednice športskih udruga Grada Korčule za najuspješnijeg sportaša, Ireni drugo, a Anti treće za iznimne doprinose i rezultate u taekwondou, u najuspješnijem otočnom klubu TKD Forteca.

Ne smijemo zaboraviti ni dva Dinkova brata koja su također poznata lica korčulanske sportske scene što zaokružuje ovu jedinstvenu, otočnu, sportsku i obiteljsku priču. Vjerojatno bi mnogi htjeli zaviriti kako izgleda obiteljski ručak jedne od najsportskijih obitelji u Hrvatskoj, pa smo to i napravili pokušavši doznati detalje kako odgojiti tri sina sportaša i od prosječne dvadesetogodišnje djevojke napraviti vrhunsku sportašicu i buduću suprugu.

Pitali smo to sve tatu, supruga i glavnog trenera Antu Šegedina koji je prije više od 20 godina donio na otok jedan od najpopularnijih sportova današnjice, olimpijski taekwondo.

U međuvremenu je s prvom, danas bivšom suprugom Gordanom dobio i tri sina, Dinka Šegedina, jedno od najpoznatijih imena hrvatskog taekwondoa s višegodišnjom kategorizacijom vrhunskog sportaša, Tonija Šegedina svojedobno također s kategorizacijom vrhunskog sportaša, a danas trenera u klubu i Tomislava, poznatog vratara Rukometnog kluba Korčula čiji su se rukometaši ove godine u Kupu Hrvatske plasirali među 16 najboljih momčadi.

Nakon 15 godina intezivnih treninga na tatamiju osvojio je i svoju suprugu, Irenu Šegedin, nekoliko puta kategoriziranu vrsnu i vrhunsku sportašicu s kojom se vjenčao prije nekoliko godina. Anti nije sve to “palo s neba”, niti se bilo koji njegov uspjeh, uspjeh njegove djece i njegovog kluba dogodio slučajno. Pragmatični zaljubljenik u disciplinu i sistematizaciju ostavio je sate rada, treninga, učenja i obrazovanja iza svake medalje, pehara i priznanja napravivši od otoka Korčule i dijela poluotoka Pelješca, s nešto više od 16 tisuća stanovnika, prepoznatljivu silu u svijetu taekwondoa.

Ante se s 13 godina zaljubio u karate zahvaljujući prof. dr. Ratku Katiću koji mu je predavao tjelesni odgoj, početkom 80- ih otišao je u Split gdje je 1983. godine prešao na taekwondo. Taekwondo tad još nije bio olimpijski sport, ali s dobrom procjenom za budućnost, pa se odlučio na južnokorejski WTF. Ante dobro pamti imena svojih profesora i trenera koji su, ističe, oblikovali njegove motive i današnje sportsko znanje, a jedan od najzaslužnijih je legendarni Frane Omrčen za kojeg tvrdi da je stvorio puno kvalitetnih, vrhunskih i olimpijskih trenera u Dalmaciji. Jedan od njih postat će i Ante s TKD Fortecom.

Nakon odsluženja vojnog roka studirao je na Pomorskom fakultetu u Splitu, a krajem se 80-ih vratio u Korčulu. Jedno je vrijeme kao vanjski suradnik korčulanske srednje škole, u srednjoškolskom športskom klubu, podučavao djecu borilačkim vještinama pa je došao na ideju u Korčuli osnovati taekwondo klub. Tako je 1998. nastao Taekwondo klub simboličnog imena Forteca kojeg nosi jedna od najljepših fortifikacijskih kula nadomak Korčule.

- Bio bih nepošten kad bih rekao da sam prvi donio borilačke vještine u Korčulu, borilačka scena je već postojala, 70-ih je postojao karate klub kojeg su vodili braća Babin, a 80-ih je Marko Mujan trenirao taekwondo ITF. Taekwondo mi je bio hobi, nisam razmišljao o trenerskom pozivu. Kasnije sam shvatio da bih mogao profesionalno to raditi, vidio sam da mi dobro ide što se pokazalo i na natjecanjima gdje smo postizali vrhunske rezultate i to iz jako malog uzorka, prema nekim istraživanjima Forteca je u svjetskom vrhu ako se uzme u obzir broj stanovnika iz kojih se izdvaja uzorak. Teško? Nije teško kad nešto voliš, kad uživaš u tome - otkrio nam je Ante kojem je u više od 30 godina podučavanja i vođenja treninga i natjecanja “preko prstiju” prošlo 1200 sportaša.

S TKD Fortecom rastao je i Dinko, nakon poznate olimpijke Franke Anić perjanica korčulanskog kluba. S treninzima je počeo u dobi od pet godina, s osam su počeli prvi neslužbeni turniri, a u službeni sustav ušao je kao stariji kadet s 11 godina. Priznao nam je kako je u djetinstvu bio puniji i bez posebno dobrih predispozicija za taekwondo, no kako je napredovao povećavale su se i ambicije.

Da, otac je utjecao na mene tako što me podržavao i nakon svih godina i odličja zaista mogu reći da ne žalim ni za čim. Kad se pripremam za neki turnir koji ne ispadne kako sam planirao bude mi teško, no analiziram sa stručnim stožerom što sam krivo napravio i idem dalje. Ipak, shvaćam koliko sam u sportu dobio, stavimo na stranu medalje, imam prijatelje doslovno po cijelom svijetu, bilo gdje da završim na zemljaskoj kugli imam se kome javiti. Upoznao sam različite kulture, naučio sam se prilagoditi, a da ne govorim o dobrobitima za vlastito zdravlje. Danas ne bih ništa mijenjao – priznao nam je Dinko koji bi ipak promijenio jednu stvar.

Dinko tijekom turističke sezo ne, kad bi se trebao pripremati za zahtjevne turnire - konobari. Kaže nam da je za vrijeme priprema sve podređeno treningu, a trenira i do tri puta dnevno, uz to treba pronaći vremena i odraditi konobarsku smjenu. Dinko se ne žali, troškovi života su ogromni, a tu su i putovanja na natjecanja, a kao i svi Korčulani, kaže, rano je stekao naviku da mora raditi. Ipak priznaje kako bi bilo elegantnije rješenje da tijekom cijele godine ima posao u struci, da radi kao nutricionist, a da se ostatak vremena može posvetiti onome u čemu je izvrstan, vrhunskom sportu, no je li to previše tražiti kod nas?

Nepravedne okolnosti nisu obeshrabrile Dinka koji je danas vlasnik velikog broja brončanih, srebrnih i zlatnih medalja s turnira na nacionalnoj, europskoj i svjetskoj razini, a devet je puta proglašen najuspješnijim sportašem Grada Korčule. Njegov brat Toni svojedobno je bio proglašen sportskom nadom Grada Korčule i Dubrovačko-neretvanske županije. Danas je Toni u klubu u ulozi trenera što je jako bitno za sport, ističe Ante, budući da treneri koji su proveli neko vrijeme u borbama bolje razumiju sportaše i sportašice. Tomislav, kojeg korčulanski navijači od milja zovu “Beba” jedan je od najboljih i najpoznatjih rukometnih vratara na ovim prostorima, a posebno moramo istaknuti i Irenu.

- Irena je zaista posebna sportašica, priča nam Ante, jako je malo sportaša koji su počeli s treninzima nakon 20 godina starosti, a da su ostvarili vrhunski rezultat. Danas Irena s 39 godina nastupa na turnirima boreći se s protivnicama koje joj po godinama mogu biti kćeri, i zaista možemo reći, priča nam Ante, kako je Irena svojevrsni sportski fenomen

Obitelj Šegedin danas čini izniman stručni tim TKD Forteca koji ima gotovo 200 članova u dobi od pet godina pa na više, od Vele Luke do Trpnja. Ante je na Hrvatskoj olimpijskoj akademiji završio usavršavanje za trenera, posjeduje i doktorsko stručno priznanje te završeno pedagoško psihološko obrazovanje Sveučilišta u Mostaru kao i dodatnu edukaciju iz NLP-a, Dinko se educirao za nutricionista, Toni je završio Sportsko učilište u Zagrebu te je u klubu zadužen za mlađe uzraste, a Irena za instruktoricu fitnessa u teretani što je nedostajalo u klubu.

Rezultati govore o nama, kratko je zaključio Ante, a rezultati su zaista izvrsni. Samo prošle godine članovi TKD Forteca osvojili su 295 medalja te 19 pehara na natjecanjima diljem Europe i svijeta. Pitali smo Antu na koji se način stvaraju uspješni sportaši te kako odgojiti sinove u tom duhu?

- Prof. dr. Josip Babin me svojedobno poučio s kojih pet odgojnih metoda bi se roditelji i treneri trebali koristiti – 1. poučavanje, 2. uvjeravanje, 3. navikavanje, 4. sprečavanje i 5. discipinska mjera, odnosno kažnjavanje. Roditelji i treneri griješe kad brzo posežu za četvrtom i petom metodom, oduzimaju djeci mobitel ili mogućnost izlaska, kažnjavaju na azne načine što donekle funkcionira dok je dijete malo. Međutim, kada dijete poraste, sve to vraća na negativan način i onda roditelji krive društvo, a ne analiziraju sebe. Kažnjavanje je zadnje što treba primijeniti i ne posezati za tim lako - priznaje nam Ante koji za sebe tvrdi da nije diktatorski tip trenera, već da ima puno lepršaviji pristup.

Ne želi ulaziti u živote svoje djece i njihovo slobodno vrijeme, tvrdi, ne želi biti policajac, ali ih uči što je dobro, a što nije, ponekad prešuti, ponekad ne. Ipak tvrdi kako se sve manje djece želi baviti sportom.

– Rađeno je istraživanje za razdoblje od 2014. do 2017. godine, 2014. se 54 posto muške djece bavilo izvanškolskim sportskim aktivnostima, a 2017. točno upola manje. Znači 27 posto muške djece je nestalo iz sporta, motoričke sposobnosti djece su sve lošije, roditelji su preopterećeni poslom i tempom života, djeca su sve informatički pismenija, ali je prisutan sjedalački način života. Jedan od uzroka je nepotrebno trošenje vremena na stvari koje kod djece u razvoju ne bi smjele biti na prvom mjestu, poput društvenih mreža - primijetio je Ante, nositelj majstorskog taekwondo zvanja Crni pojas peti dan, koji je za svoj rad s djecom i mladima dobio niz prestižnih priznanja kao što je nagrada Olimpijskog komitea Slovenije i Taekwondo Sveze Slovenije za iznimne uspjehe slovenskih sportaša, točnije otočanke Franke Anić koja je odlučila nastupiti za boje naših susjeda osvojivši visoko peto mjesto na OI u Londonu.

Osim toga, sa studentima Bosne i Hercegovine bilježi povijesne rezultate za što je i primjereno nagrađen, a za promicanje splitske kineziologinje na Olimpijskim igrama u Londonu dobio je i nagradu Kineziološkog fakuteta u Splitu gdje je nekoliko godina bio stručni suradnik.

Hrvatski taekwondo je izuzetno jak, tvrdi Ante, na europskoj i svjetskoj razini, no ipak Dinko na većini natjecanja G statusa najbolje rezultate postiže u suradnji s klupskom logistikom. Uz sva priznanja i reference, Ante nažalost nije u mogućnosti ponuditi Dinku punu logistiku prilikom nastupa za reprezentaciju, odnosno sjediti na klupi tijekom njegovih borbi. Iako dobar dio svjetskih reprezentacija dopušta klupskim trenerima da prate svoje sportaše na većim natjecanjima, u Hrvatskoj je to rijetka praksa.

Dinko (26) je, tvrdi Ante, trenutno u najboljim godinama za taekwondo, ima još prostora za dva olimpijska ciklusa. Dinku nitko ne bi trebao zamjeriti ako u budućnosti prihvati punu logistiku neke druge države. Postoje određene ponude, no što god odlučio, Fortecu i Korčulu će uvijek predstavljati. Zadnja dva WT turnira G1 statusa Dinko je osvojio zlatne medalje što nam daje pravo nadati se najvišem cilju, a to je odlazak na Olimpijske igre 2020. u Tokiju. Međutim, klub nije samo Dinko, čak petoro natjecatelja Fortece koji su nastupili na zadnjem G1 turniru osvajaju medalje što je stopostotoni učinak i povijesni uspjeh kluba na turniru takvog svjetskog ranga.

#KORčULA#OBITELJ šEGEDIN#TAELWONDO