Hajduk je izgubio dva boda u Zagrebu, samo 1:1 s Lokomotivom je razočaranje, premda su Splićani u „šarenom” dresu psa Dalmatinca vodili 18 minuta, od 81. sve do 99. minute i bili s obje ruke na pobjedi. No, nije gotovo dok nije gotovo, Sigur je faulirao Baždarića, penal i adio dva boda. Raspoloženi Lučić nije uspio napraviti novo čudo i obraniti kazneni udarac Čopu. A Splićaninu, po ocu Davoru Trogiraninu Duji ovo je deseti pogodak u mrežu Hajduka, otkako je napustio klub svoje mladosti i juniorskog staža.
Time je Čop zaslužio i epitet najboljeg na utakmici, bio je hladnokrvan u 99. minuti, pa Hajduk nije uspio sačuvati 1:0 vodstvo.
A to vodstvo rađalo se dugo i bila bi zaslužena pobjeda Hajduka da se dogodila s obzirom na tijek drugog dijela.
Pisali smo već kako se upornost Hajduka isplaćuje, dobre izmjene s klupe idu u plus treneru Gattusu, logika je bila da osvježi, pojača (kontra)napade i u drugom poluvremenu apsolutno zasluženo Hajduk je došao nadomak pobjede. No, nije izdržao...
Kad sve sagledate, možda je remi najpravedniji ishod, jer i Lokomotiva je imala svoje zanimljive dionice.
Pogubili se u Kranjčevićevoj
Strijelac za Hajduk bio je Trajkovski, a mi smo u najavili zazivali minutažu za mladost Antunovića, umjesto Aleksandra Makedonskog koji sigurno nije Hajdukova perspektiva, ali eto jest sadašnjost i svaka mu čast. Spretnost Trajkovskog (i odluka Gattusa) donijela je Hajduku vodstvo, no na žalost hajdukovaca ne i sva tri boda.
Hajduk je dugo tražio vodstvo, igrao u posebnom ozračju što je bilo opterećeno eliminacijom Perišića iz momčadi, pa onda i slabim početkom utakmice, Hajduk se naime nikako s početka nije snalazio na travnjaku Kranjčevićeve.
No, sve je došlo na svoje u samom finišu, u zadnjoj četvrtini i to je trebala biti pobjeda s pogotkom Trajkovskoga. Zašto se pak Hajduk nije obranio, teško je pitanje, skriviti penal u 97., (poentirano je u 99.) još je nešto što Gattuso mora analizirati.
Igra Hajduka u slobodnom padu bila je veći dio prvog dijela, pa onda u znatnom usponu u nastavku.
Sve u svemu dojam je da Hajduk ukupno igra previše stihijski, premda mu se ne može odreći upornost. Fali još usklađenih linija kretanja i tu Gattuso traži i momčad i sebe.
‘Lokosi‘ više napadali
Šteta je za dva boda, jer ga odmah uskraćuju za dva koraka u bodovnom učinku.
Začudilo je da se Hajduk barem u startu držao izričito obranaški. Lokomotiva je imala više inicijative, neke dobre šanse, da bi i Hajduk prijetio, ali iz kontranapada. Da, Hajduk je više igrao na kontre i želio „lokose” uhvatiti na spavanju.
Vratar Lučić bio je primjerice junak Hajduka kad je u 13. minuti obranio udarac Mudražije izbliza, iz okreta. Lučić se raskrili kao boginja Šiva, mnogoruka, već smo ga takvog opisivali, teško ga je probiti. Lokomotiva je preko Čopa imala prigodu i u 24. minuti (pokraj gola) i Hajduk je teško disao.
Ipak, jednom je utekao Livaja i zabio, ali je bio ofsad. Rakitić i Uremović iz dubine znali bi podijeliti dobre duge lopte, ali u nadigravanju kroz sredinu terena Hajduku je balun zapinjao, pa čak i Sanyang Bambi koji bi driblao i bježao, ali često i bez lopte ostajao.
U nastavku, uz rezolutan zahtjev navijača Hajduka, „hoćemo pobjedu...” Gattuso je uveo u igru Trajkovskog, drugog napadača, te Sahitija, promijenio donekle igru, hazardirao. I već smo napisali da je došao do vrijedne pobjede, ali start Sigura na Baždariću, pa šut Čopa s bijele točke i gdje si bio i što si radio, samo 1:1.
Kako god okreneš – mršavo. Mogao se Hajduk izvući pobjedom, ali eto, nije.
