Pobjedom nad Borussijom Dortmund na Signal Iduna Parku, pred 16.000 ljudi, juniori Hajduka ostvarili su povijesni uspjeh i plasirali se u polufinale UEFA Lige mladih
Igrači Marijana Budimira tako su se našli među četiri najbolje juniorske momčadi u Europi, a način na koji su došli do još jednog velikog skalpa uistinu je impresivan. No, ništa manje impresivna nije bila ni pobjeda protiv Manchester Cityja na Poljudu, kao ni ona protiv Šahtara početkom veljače.
Jednako je impresivan i način na koji Hajdukovi juniori već u kontinuitetu igraju u domaćem prvenstvu, a za što je - unatoč svom talentu koji mladići posjeduju - najzaslužniji njihov trener.
Budimir posljednjih mjeseci radi u izuzetno teškim okolnostima, ne znajući uopće tko će mu biti na raspolaganju za sljedeću utakmicu, a tko neće. Protiv Cityja, primjerice, nije imao ni kapetana Marka Capana ni suspendiranog Luku Vuškovića, za kojega je svejedno upitno bi li ga Ivan Leko prepustio svom kolegi na klupi juniora. Roko Brajković se, pak, tek dan ranije vratio iz Zagreba.
No, Brajković je svejedno bio jedan od najboljih igrača protiv Cityja, a ništa drugačije nije bilo ni protiv Borussije. Njegova neumorna trka i agresivnost u presingu davale su onaj neophodni impuls ekipi koja je svoje prilike tražila iz tranzicije i protivničkih pogrešaka, a taj "neopipljiv" doprinos konkretizirao je pogotkom protiv Cityja i sjajnom asistencijom za Matu Antunovića protiv Borussije.
Antunović je bio strijelac i drugog pogotka u osmini finala, kojeg je postigao u maniri najvećih svjetskih golgetera. A današnji gol glavom u rašlje s 11 metara još je jednom dao naslutiti u kakvog bi igrača Antunović mogao izrasti. S odličnom tehnikom i sjajnim osjećajem za gol, "devetka" juniora Hajduka djeluje kao onaj tip napadača koji sve više izumire, ali koji je i dalje izuzetno tražen na tržištu.
Kvaliteta Budimirovih igrača i njihov fanatični pristup pogonjen gromoglasnim navijanjem s tribina - koje je u Dortmundu bilo gotovo jednako kao i u Splitu - nedvojbeno su neki od glavnih razloga zašto je Hajduk u polufinalu juniorske Lige prvaka. Ali ovi uspjesi daleko su od slučajnih, jer fanatizam, volja, želja i "ostavljanje srca na terenu" često ne vrijede puno ako iza toga ne stoji jasan plan.
Budimir u tom kontekstu već godinama radi sjajan posao, jer mu je ekipa u svim europskim utakmicama - ne samo ove, već i prošle sezone - bila maksimalno organizirana. Bijeli su se i protiv Cityja i protiv Borussije od početka strpljivo i disciplinirano branili u srednjem i niskom bloku te čekali situaciju u kojoj mogu pokušati osvojiti loptu.
Takav plan Hajduk je doveo u situaciju da zabije dva gola Cityju i primi samo jedan te da ima više izglednih prilika od Borussije. "Parkirani autobus" u drugom poluvremenu osmine finala limitirao je englesku momčad na "rukometno" kruženje loptom oko šesnaesterca Bijelih, a discipliniranih 5-4-1 u Dortmundu sasvim je iskontroliralo napade domaćina.
Kretnje Budimirovih igrača u fazi izgradnje napada i njihovu sigurnost čak i kada bi protivnik izlazio u presing, bilo je uživanje za gledati, jer tako zrele utakmice protiv ekipa koje bi objektivno trebale biti jače navijači Hajduka nemaju baš prilike gledati. Dapače, prva momčad ne djeluje sigurno u iznošenju lopte iz zadnje linije ni protiv puno slabijih ekipa.
Budimirovi igrači na svakoj utakmici djeluju kao ozbiljna i uigrana ekipa koja maksimalno vjeruje u sebe, a iako se taj pobjednički mentalitet brusi u natjecateljskim utakmicama, temelji se postavljaju na treninzima.
Ta sigurnost u sebe i suigrače, igračima daje sposobnost prepoznavanja situacije u kojoj će posebno "zagristi" u presingu i pokušati oduzeti loptu te tako "iz ničega" doći u šansu za pogodak, kao što je Budimirova ekipa u Dortmundu napravila u nekoliko situacija.
Iako iz utakmice u utakmicu uspjesi Hajdukovih juniora djeluju kao da graniče sa znanstvenom fantastikom, za njih ipak postoji jasno objašnjenje. Oni su došli kao rezultat dobrog rada Akademije, odnosno dobre selekcije, jasnog plana i adekvatne metodologije koja je taj plan pretočila u stvarnost.
A sve ove neobjašnjive stvari, koje su karakteristične za okruženje unutar kojeg Hajduk funkcionira, samo su dodatni impuls koji donosi razliku između pobjede i poraza u devetoj seriji jedanaesteraca i zbog kojeg je uspon Budimirove momčadi na europski tron sasvim realna mogućnost.