Zove me jedan naš poznati olimpijac, podatci poznati meni, pa kaže:
- Ovi ljudi nisu "normalni", zamisli po ovom vrimenu potegnit do Zagreba, a onda te dočeka ovakva utakmica.
Ovo da nisu "normalni" naravno je mislio pozitivno. Što se njihove ljubavi i odanosti prema klubu tiče. Veliki broj Hajdukovih navijača opet je bio uz svoje ljubimce, no oni im, ovog puta, kao rijetko kad, ne da nisu uzvratili, nego su ih "išamarali".
Postoji krilatica navijača splitskog kluba: "Što me više tuku, to ga više volim".
No, ona je usmjerena na "vanjske neprijatelje", što kad te tvoji "šamaraju", i to već godinama. I ovog se puta pokazala nevjerojatna odanost i ljubav prema svome klubu. Pa ako su s maksimirskog juga i poletjele poneke kugle snijega nakon utakmice prema igračima Hajduka, pjesma ih je potom zasjenila.
I opet će navijači bodriti "bijele", čini se do kraja vremena. Koliko god ih njih jedanaest, danas ovi, sutra neki drugi, "šamarali". Teško da se u svijetu sporta može naći veća grupa optimista, masa ljudi koja ne posustaje. Danas je popularno zanimanje "life coach", odnosno "životni trener". Čovjek koji će vas trenirati kako živjeti, uliti vam dozu optimizma, promijeniti perspektivu, motivirati... Ovi optimisti s poljudskog sjevera mahom bi mogli biti licencirani "treneri života". Takvog optimizma ne vidjesmo nigdje drugdje.