StoryEditor
Hajdukodgovor na prozivke

Obraćanje rušitelja kluba koji zbog svojih sitnih interesa ne želi da Hajduk pobjeđuje

Piše Antonio Juričić
29. lipnja 2020. - 15:49
Ante Čizmić/Hanza Media

Situacija s koronavirusom navela je klubove HNL-a na smišljanje alternativnog načina održavanja konferencija za medije. Tako je Hajduk odlučio svoje pressice održavati putem Zoom-a.

Ja osobno nikada nisam dobio link za pressicu, no to nisam smatrao bitnim, konferencije za medije u Tudorovom novom mandatu ionako su festival iziritiranih monologa splitskog trenera i besciljnih pitanja o navijačima, atmosferi i ostalim relativno nebitnim stvarima, a svako kritičko pitanje percipira se kao napad na trenera, sportskog direktora, predsjednika i klub kao cjelinu. Jer na Poljudu bi sve cvalo da nije takvih besramnih napada.

Zatim se dogodila pressica pred utakmicu sa Slaven Belupom i Tudorovo prozivanje mog imena. Točnije, trener Bijelih rekao je "razni juričići", što se i ne mora odnositi direktno na mene ako pogledamo sudski spor u kojem je Tudor bio tuženik, a koji je presuđen u njegovu korist (Jović je odbacio tužbu). Tužbu je Tudor zaradio jer je u veljači 2017. na pitanje: tko će biti prvak, Rijeka ili Dinamo?, odgovorio:

- Ako bude “utisno”, bit će Dinamo. Zašto? Jer su tu prisutni razni matoci, jovići... Conjari. Da, baš tako.

Ali bit ću toliko slobodan pa ću pretpostaviti da je u ovom slučaju zaista mislio na mene, jer nisam jedini novinar koji u posljednje vrijeme kritizira igru Hajduka, a samo moje ime se prozvalo.

Shvatio sam poziv i obradovao se što Tudor zaista želi da mu se postavljaju konkretna pitanja, iako se po njegovom ponašanju kada se suoči s njima, tako ne čini. No obavijest o tome kada je na pressica na rasporedu i link za nju nisam dobio, a kada sam se sam obratio glasnogovorniku Hajduka, već je bilo kasno, jer je pressica upravo bila završila. Inače, bila je u zaista neobično vrijeme – 9.20 sati ujutro, ali naravno da je legitimno da trener odluči kada će se putovati na utakmicu i da se pressica za medije korigira sukladno tome.

Legitimno je i da samo jedan novinar iz svake redakcije prisustvuje konferenciji za medije, ali zar se ne slažete da bi novinar koji se optužuje za "rušenje kluba" trebao dobiti priliku, ne obraniti se od optužbi, već samo postaviti pitanje?

Teško je reći i o kojim osobnim interesima trener Tudor govori, kao i što je teško reći zašto bih se ja radovao lošim rezultatima Hajduka. Ja prvi shvaćam da Hajduk nisu samo Tudor, Stanić, Brbić i Udruga Naš Hajduk, Hajduk su i svi oni navijači na sjeveru koji žive za klub i "umjereni simpatizeri" koji možda neće otići na stadion, ali kojima će srce svejedno zatitrati kada na malim ekranima vide kako lopta ulazi u protivnički gol. Hajduk je cijeli, ili barem ogroman dio grada Splita, grada u kojem živim. Zašto bih ja onda želio loše jednom takvom kolektivu koji je jedna od rijetkih svijetlih točaka ovoga grada?

Kao netko tko je svoje formativne igračke godine proveo u najvećem klubu u Hrvatskoj i koji je tamo ostvario i neke objektivne uspjehe, shvaćam što je Hajduk i koliko god bi nam nekada svima bilo lakše ne voljeti ga, emocije ne možeš jednostavno isključiti. A te emocije su jake, ne zbog onoga što on jest danas, već zbog onoga što je bio i što bi mogao biti.

U Hajduku je već postala mantra optuživati novinare koji argumentirano kritiziraju neke postupke (dakle, rade svoj posao) za “rušenje kluba” i neprijatelj je svaki pojedinac koji ne ide “niz dlaku” treneru. Iako, onaj tko je pratio moj rad, mogao je vidjeti da nisam bio kritičan prema igri Hajduka na samom početku Tudorovog mandata, a posebno na pripremama, dok je igra djelovala kao da bi mogla imati glavu i rep. No to su bile utakmice bez rezultatskog značaja, dok su utakmice u kojima imaš pritisak rezultata već druga stvar.

Posao trenera Hajduka je izuzetno zahtjevan i vjerojatno nitko od nas koji se nismo našli u toj situaciji ne može ni zamisliti koliko je zahtjevan, ali Tudoru i njegovom stručnom stožeru povjeren je taj težak i častan zadatak da bi podigli momčad, a onda i klub kao cjelinu na višu razinu.

Ali dok momčad prikazuje igru bez glave i repa, najvrjedniji eksponati tijekom većeg dijela polusezone sjede na klupi i gotovo nijedan igrač ne pokazuje znakove napretka, Tudor se obračunava s novinarima, a njegova desna ruka glumi instagramušu i spušta se na osobnu razinu ne nudeći javnosti uopće kontekst toga o čemu govori.

No ja nisam takav, ja se neću spuštati na osobnu razinu, a ne bi trebao ni dvojac na klupi Hajduka. Ne zbog toga što je to ispod razine dobrog ukusa, već zato što to nije dostojno uloge trenera najvećeg kluba u Hrvatskoj.

Arogancija, bezobrazluk, ma što god, legitimne su ljudske osobine na koje svaki pojedinac ima pravo, ali kada si trener Hajduka, u javnoj komunikaciji trebao bi se ponašati kako priliči ulozi koju obnašaš.

Iskreno se nadam da će Bijeli doći do pobjede u Gorici te da će pobijediti u svim utakmicama do kraja sezone i doći do drugog mjesta. Također, želim puno uspjeha Igoru Tudoru i njegovom stručnom stožeru i da oni budu ti koji će dovesti Hajduk tamo gdje mu je mjesto. Ne tamo gdje bi mi željeli da on bude, već tamo gdje mu je, s obzirom na veličinu kluba i količinu ulaganja proteklih godina, zaista i mjesto.

Isto tako se nadam da ću dobiti priliku postaviti pokoje pitanje i da će taj famozni Zoom link pronaći put do mene te da će Tudor shvatiti da moje kritike nisu "bušenje njega", "rušenje kluba" i da iza mene ne stoje masoni ili kakve druge interesne skupine. A osim toga, Tudoru su moja "vrata" uvijek otvorena te mi uvijek u službenom razgovoru može objasniti što želi, argumentirati tamo gdje misli da nisam u pravu i potkrijepiti svoje sporne izjave kojima se tako olako razbacuje nekakvim dokazima

I nadam se da će se stručni stožer fokusirati na bitne stvari, jer ako "nemaju vremena za analizirati utakmicu", ne znam odakle im vremena za baviti se medijskim napisima i društvenim mrežama.

#IGOR TUDOR#JURICA VUČKO#HAJDUK

Izdvojeno

03. srpanj 2020 16:25