StoryEditor
Hajdukteški dani bijelih

Ne znaš je li gora obrana ili napad: nakon viđenog u nastavku sezone pitanje je što su hajdukovci radili u pauzi?!

2. srpnja 2020. - 07:57
Ardian Ismajli čestitao je u Velikoj Gorici Marinu Jakolišu prvi gol u dresu Hajduka, bio je to jedini svijetli trenutak utakmiceRonald Goršić/HANZA MEDIA

Nije utješno kad kažete „pa ništa drugo nismo ni mogli očekivati osim poraza”. Bez sedmorice igrača, s hrpom mladih, zelenih, čekala se egzekucija. Ali, kako se Hajduk doveo u situaciju da put u Veliku Goricu bude uzaludan?

Gorica se prometnula u Hajdukova krvnika otprije, to je točno. Premda je u Poljudu Igor Tudor slavio nedavno sa 6:0 i smijenio Sergeja Jakirovića i naplatio dio duga Gorici, činjenica je da su unatrag godinu dana „bijeli” redovito teško stradavali u srcu Turopolja. Pa tako i Siniša Oreščanin (kojega se po dobru sve češće zaziva, unatoč maći koju ima eliminacijom od Gzire) i Damir Burić (porazi u paketu u prvenstvu i kupu), pa je eto izgubio i Tudor.

Međutim, sad je opet posebno loš trenutak „bijelih”. Kad sve zbrojite u šest proljetnih poraza pod vodstvom Tudora (Slaven Belupo, Dinamo, Rijeka, Varaždin, Lokomotiva, Gorica) onda će se crta podvući prije ili kasnije, bez obzira što je sadašnji put na megdan Gorici u datim okolnostima bio uzaludan, pa poraz ima i pozadinu opravdanja.

Smeta što je u možda presudnoj utakmici bitke za viceprvaka Hajduk bio bespomoćan, pa je iznova otvorio set pitanja: kako, zašto?

1. Što ste radili tijekom korona pauze? 

Trenirali su „bijeli” u Poljudu, igrali međusobne utakmice. Nisu imali sparing-partnera, no ne mislimo da je to problem. Radili jesu, ne sumnjamo. Vježbali su u miru i imali vremena za uigravanje, ali – što su uradili? Plodove bismo trebali vidjeti, a vidi se malo ili ništa.

Nakon korona-pauze jedno pravo poluvrijeme, prvih 45 minuta protiv Lokomotive u Zagrebu, vodili su 2:0...  Konci igre su najčešće pokidani, luta se u sastavu preko mjere, momčad ni blizu nije standardizirana, niti ulijeva obećanje da će sutra biti bolje. Od početnih 11 protiv Intera koji su dočekani s nadom, sve se brzo urušilo poput domina.

Tješili smo se kako su na sceni minimalne „talijanske pobjede” (Inter i Istra), imali osjećaj da je „Varaždin zabio tri gola iz tri udarca”, a sad smo suočeni podatkom da je Hajduk izgubio i od Lokomotive i sad od Gorice. Kao da je vrijeme priprema i treninga prošlo utaman, a lego-kockice igre razbacane po igralištu više nego ikad...

2. Što se dogodilo obrani? 

Tko se sjeti zabija „bijelima” tri gola. U hipu smo drvlje i kamenje bili spremni sasuti na Posavca, ali u Velikoj Gorici da nije bilo vratara bio bi i teži poraz. Da ne kažemo još kako je i Slaven promašio penal za 2:2 u zadnjim trenucima u Poljudu. 

Ne valja skok u obrani, ne izlazi se u blok na udarce iz daleka, a protivnička kontra se ne može sprječiti. Slični golovi se primaju. Blizanci. Dobra je vijest pojava Vuškovića koji pokazuje nadarenost, ali ako je konstanta da se triput kapitulira od Varaždina, Lokomotive, Gorice, ne može se daleko. Utakmicu startaš s hendikepom, koliko ćeš primit?

3. Napad ne stvara šanse 

To je poseban problem, ne pletu se akcije, nema razigravanja. Ideja igre je duboko zapela i škripi. Golovi se daju većinom slučajni, kao penal protiv Slavena, sad oduzeta lopta Jakoliša Jovičiću i gol. Svaka čast. I to je vrijedno.

Ali fali plod kombinacija i dolazaka u šanse. Dok obrana igra na to da primi tri, napad je jalov, a kriv je i vezni red. I to je slika Hajduka koji doduše ima opravdanja za poraz od Gorice, ali suma sumarum – slabo je to.

Što se tiče kartona, digresija. Kad je dolazio Edoardo Reja prije desetak godina, prva stvar što mu je upala u oko bila je „koliko žutih kartona dobijemo po utakmici”?! Moramo ih smanjit na minimum. U suprotnom - ruši se standardnost.

Signor Reja je srezao kartone, kako je to uspio možda se i Tudor sjeti, bio mu je pomoćnik...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. rujan 2020 01:16