Deset je utakmica iza Ivana Leke ovog proljeća, trener Hajduka startao je u novu godinu s idejom nove igre koju je formulirao na pripremama u Istri u siječnju, ali se vremenom morao prikloniti povratku na staro, ono što je Hajduk igrao ujesen i to je bio dobar potez.
Nije mogao dalje glavom kroz zid.
Hajduk je u proljeće startao protiv Šibenika u Poljudu, odradio je četvrtinu lige i sad ide Šibeniku da krene u završni kvarat prvenstva.
Deset utakmica je dobar uzorak za analizu, iza Leke i Hajduka je deset utakmica previranja i potrage, potjere za najboljim sustavom i sastavom. Bilo je to veliko gradilište. I još je...
Kriva ideja
Hajduk se stabilizirao kad je Leko odustao od svoje ideje prelaska na 3 – 5 – 2 sustav, nakon što je momčad teško nastradala (Pula, Rijeka u Poljudu, Maksimir). Pogubila je bodove i potom se vratila u stabilniji raspored sa četvoricom otraga.
Istina, i u toj impostaciji su izgubili, od Lokomotive 3:4, no to je bio više splet individualnih pogrešaka, nego što bi krimen bio na sustavu.
Danas, na pola proljetnog puta, svjedoci smo da je Ivan Leko promijenio ideju i sigurni smo da zbog toga nije sretan. Ali, smogao je snage pregristi tu odluku u sebi, svakako i nakon konzultacija s igračima i analize što im je lakše i prikladnije igrati.
Priklonio se ideji većine.
Međutim, nije samo to bio problem što je pratio Lekina prva tri mjeseca. Nego je u ovih 90 dana mijenjao i glumce u svome filmu. Često i zbog više sile, ozljeda...
Promijenio je i sustav i sastav!
Još se traži
I rekli bismo da je još uvijek u velikom traženju optimalne formacije, premda je “bijeli brod” stabiliziran nakon dvaju pobjeda u Osijeku, te uspjeha protiv Slaven Belupa u Poljudu. Ne ljulja se više kao što se ljuljao u veljači.
Smatramo da bi se Leko doista volio vratit na sustav s trojicom otraga, jednog lijepog dana. Jer, to je njegova misao-vodilja agresivnijeg, bržeg, naprosto boljeg nogometa.
Ali, svjestan je da mora imati i adekvatne izvođače radova. A nema ih. Zbog toga je i odustao od prvotne ideje.
Držimo se trenutnog stanja: odradio je četvrtinu prvenstva, plus kup utakmicu u Osijeku, četiri poraza peku u tom prvenstvenom nizu, što je umnogome usporilo Hajdukov korak.
Paralelno s promjenom sustava igre Leko je, dakle, mijenjao i nogometaše, a pozicije zbog ozljeda i loše forme ili naprosto trenerovih stavova, gubili su:
1. vratar Sentić, sad brani Lučić;
2. stoperi Borevković, Simić, a potom i Awaziem nakon kikseva. Prpić se ozlijedio, a ustalio se 16-godišnji Vušković, te Ferro;
3. Melnjak više nije lijevi stoper, sad je opet samo lijevi bek;
3. Sahitija i Kalika ozljede su rušile, a sad vidimo da je i Fossati u drugom planu, dok je dres prvotimca ugrabio Pukštas. Sve se više sviđa Benrahou, mogao bi bit od koristi, ima mota.
4. na margini je N. Kalinić koji bi sad zbog ozljede Livaje mogao uskočiti u početnih 11, prvi put ovog proljeća. Dosta se koristio Mlakar, premda Jan “puno zuji, malo meda daje”.
Lučić, Vušković i Benrahou su dobitnici Lekina preoblikovanja.
Mijenjanjem sustava i sastava Leko je još uvijek u velikoj potrazi, od Šibenika do – Šibenika. I dalje.