StoryEditor
Hajduksretan rođendan

Legendarni Kate: Želim jaki Hajduk koji će se tući za prvaka. Vratit ću se u Poljud kad se opet budemo borili za prvo misto!

17. svibnja 2021. - 21:00
Vojko Bašić/Cropix

Sretan rođendan, Kate! Evo ih, punih 70... Gdje ste, kako ste?

- Čista mirovina. Igram balote svaki dan, skupimo se dolje u Lučici, u Spinutu, ima fina klapa, dođe mi i Vule (Zoran Vulić, op. a.), često i Šuro (Ivica Šurjak, op. a.) navrati.

Ivan Katalinić, svečar s okruglih 70, vratar je zlatne generacije Hajduka, reprezentativac, kasnije uspješan nadasve i kao trener. Poznat i po nadimku Ivan Grozni u doba kad je osvajao s Hajdukom trofeje, a Dinamo, tadašnju Croatiju umio je svladati triput u desetak dana.

- Je, je, u ovim danima svibnja, taman oko moga rođendana, 1995. godine. Uzeli smo tri pobjede i duplu krunu!

Sedamdeset godina nije mala stvar, jučer, je li bila torta, svjećice?

- Ma, često je nešto posebno, slatko, kolači, torta, u mene je svaki dan rođendan! Supruga Nada uvijek nešto fino napravi, tu mi je sin Josip, ima 44 godine, radi u turizmu, a javio se naravno i mlađi sin Marko, ima 40 godina.

Marko živi u Londonu već odavna, još kao student?

- Tako je. I jedan je od menadžera, direktora u British Telecomu. Dođe on svake godine na ljeto. Ima dvojno državljanstvo, sad mu nakon Brexita hrvatsko vrijedi za Europu, ha, ha, ha.

Niste još dida?

- A nisam. Kažu da ima vremena. Neka ih – osmjehnuo se legendarni brk. 

Sad već pomalo sijed, posulo se srebro i po kosi i brkovima golmana i trenera kojega odavna nema u žarištu zbivanja.

Falite nam, nema vas?

- Mirovina, rekao sam vam.

Kako vam dani prolaze?

- Iz velike brzine, kufera u ruci, stresa od utakmica, trebalo mi je vremena da se primirim i promijenim način života. Evo već sam pet godina u penziji. Sad sam se navikao. Mirujem, ne putujem, osim što je bitno kretati se, da sam fizički u formi. Na balote idem u Spinut, a supruga po Marjanu. Neka ona šeta. Ja se dovoljno ispuvam na balote i tu sam našao rekreaciju. Znate i sami da nisam tip od kafića.

A gdje se sad ispija čuvena vaša kamilica, tajna vaše elegancije?

- A doma. Di ću ić? Kafića više i nema u Poljudu. Ili sam na balotama ili doma gledam televiziju i sve te utakmice redom.

Koronu niste imali?

- Nisam. Nisam se ni cijepio. Držim se regula. Ako dođe momenat da se cijepim, cijepit ću se. Ne žurim. Bit će što bude.

Nema vas na utakmicama Hajduka?

- Nema me šest godina, od poraza protiv Rijeke 0:3, Hajduk je bio prvi i trebao je potvrditi ulogu lidera, ali je izgubio.

U doba Damira Burića?

- A bit će, ali nije to bitno što se izgubilo, nego se pisalo da nije važan rezultat, nego ideali. Poštujem ideale, ali ja želim rezultat i borbu za prvo mjesto. I rekao sam sebi, vratit ću se kad se opet budemo borili za prvo mjesto. Meni ne treba doć u svečanu ložu da se sa mnom slikaju. Ja želim jakoga Hajduka i da se tuče za titule. To je Hajduk. Ne volim ni da igra 15 stranaca. Kad se budu borili za prvo mjesto, vratit ću se. Da doživim naslov prvaka, sad kao navijač, a ne više kao golman i trener.

Ipak, dođete na razne prigode, a bili ste i na razgovorima kod Lukše Jakobušića?

- Jesam, kad je pozvao nas četvoricu veterana, bili smo Žaja, Vulić, Ivković i ja.

Sad je bio Šurjak protiv Dinama u loži. Očekivali smo i vas?

- Predsjednik je Šurjaka baš pozvao.

A vas nije?

- Ma nema to veze. S nekima je razgovarao pojedinačno, a ja sam bio u skupini četvorice.

Što ste pričali?

- Neka ostane između nas. Nije u redu da to razvlačim.

Držite neobičnu poziciju, nema vas na utakmicama, ali tu i tamo se pojavite uz neke akcije, ili nedajbože, sprovode? Odazvali ste se i predsjedniku na razgovor, makar nije bio pojedinačni. Niste nešto ljuti?

- Smeta me što se bitka za plasman u Europu tretira kao čudo.

Utrka za četvrtim mjestom, šta da rade.

- Ma, plasman u Europu mora bit Hajdukov minimum minimuma! Ja kad sam bio treći 1999., prvi put da nismo bili niti drugi, tretiralo se to kao strašan neuspjeh. A do zadnjeg kola borili smo se s našom dicom za titulu, Pletikosa, Deranja, Sablić, Miladin, Vuković... Koliko sam samo mladih ubacio? I bila je drama do zadnjeg časa, a šta je sve tadašnja Croatia radila? I još su imali momčad s Vidukom i Prosinečkim. Malo smo mi kriterije poremetili.

Vi ste najtrofejniji igrač i trener, evo 50 godina od titule 1971. i da ste došli u Hajduk iz Slavena iz Trogira?

- Pobrojite što se sve otad osvojilo, na prste jedne ruke mogu izbrojit kad nisam sudjelovao, kao vratar, trener vratara i kasnije trener. Uvijek sam želio napravit rezultat, ja sam takvi, ako nema rezultata, ajde ća...

Te sedamdeset i prve bili ste treći vratar.

- Ostvarenje snova bilo je doć iz Slavena i upast u momčad i da me trenira jedan Vladimir Beara i Vojo Kačić. Molim vas, spomenite ih, posebice Bearu koji me formirao kao vratara i mnogim stvarima naučio. Tada sam branio i za amatersku reprezentaciju Hrvatske. Da, baš Hrvatske i to mi posebno danas izgleda važno. Kad se osvrnem, nedostaju mi samo dvije stvari.

Da čujemo.

-  Nastup kao vratara na Europskom ili Svjetskom prvenstvu, 1976. je na Euru branio Olja Petrović, a što ćete kad se nismo plasirali na Svjetsko u Argentini 1978. godine kad sam bio standardan u reprezentaciji.

I drugo?

- Fali mi što nisam bio izbornik Hrvatske. Imao sam obećanje od Vlatka Markovića. Zbog toga sam i Zagreb preuzeo tog ljeta, da budem blizu Savezu. Trebali smo igrat protiv Manchester Uniteda, ali su nas Mađari (Zalaegerszeg, op. a.), eliminirali iz kvalifikacija Lige prvaka u zadnjoj minuti.

Na Mundijalu 2002. u Japanu asistirali ste Mirku Joziću i trebali ga naslijedit?

- Tako je, ali je Velimir Zajec izlobirao protiv mene, okrenuo Slavonce na svoju stranu. Izgubio sam na Izvršnom odboru sa 7:9 glasovanjem. Zajec je govorio da sam posvađao hrvatski sjever i jug i tako je izabran Otto Barić.

Pamtimo vas britka jezika?

- Ja uvijek govorim ono što jest, bez pardona.

Neće se ovo svidjeti Zajecu.

- Pa što ću mu ja. Vlatko Marković mi je dao obećanje, ne bez razloga, a ispalo je tako.

Što vam je danas najjača uspomena kad se osvrnete na 70 godina dug put?

- To su derbiji u kojima sam branio i uvijek bivao najbolji. Velike utakmice su me motivirale, odlučujući sudari s Dinamom, Zvezdom i Partizanom. Uvijek sam bio najbolji kad je bilo najvažnije.

Hladan kao špricer?

- Koncentriran i motiviran. I nikad ne bih gubio od Dinama. Oni su mi posebna mušterija. I kasnije kao treneru Hajduka, od 1993. do 1995. godine. I 2004. sam im uzeo Superkup, zabio je Blatnjak, a centrirao je Šuto.

Vaša je dupla kruna 1995.?

- A što da to govorim... Prvi sam osvojio duplu krunu u Hrvatskoj! Najprije je to Ćiro Blažević pokušao s Croatijom 1993. pa smo ga o’ladili u finalu kupa 4:1. Dvije godine poslije mi smo uzeli duplu krunu i još bili u četvrtfinalu Lige prvaka. S Ajaxom smo igrali.

Lani je bilo 25 godina od tog podviga?

- I ja se pitam je li se to uopće desilo?! Tih 25 godina nisu lijepo obilježili. Kao da se nije dogodilo. Znate šta ću vam reć...

Slušamo vas.

- Hajduk se ne treba sramit svojih rezultata. Svi trebaju poštivati što se napravilo u prošlosti, jer bez toga nema ni budućnosti. Malo se sve to skupa spominje. Poštivat tradiciju naučio sam u Engleskoj gdje sam branio za Southampton. Tri i pol godine su me do kraja formirale kao profesionalca i pomogle mi u svakom smislu. Hajduk ima pokale u sali, a ne znamo to proslavit. U mirovini sam i dobro vidim koliko stariji ljudi vole Hajduk, žive s njim, pamte velike stvari. I nadaju se kao i ja, da mi za života Hajduk opet bude prvak!

‘Split je mogao biti što je danas Rijeka, da je Žužul pustio mene i Praliju da radimo’


- Stipe Biuk sigurno da je talenat, ali ja se pitam zašto prije nije igrao? Nije odgovor da je mlad, jer ima 19 godina, a znalo se debitirati i igrati i sa 17 i još ranije - komentirao je Kate mladog igrača “bijelih” i nastavio:

- Kako to da ga nitko prije ovog trenera nije vidio i uzeo iz juniora? Možda su se na zimu prestrašili da bi moga’ otić ća, pa su mu na brzinu dali ugovor i stavili ga igrat.

Nije dobro za mlade domaće igrače da ih dugo drže po juniorima ili drugoj ekipi.
A trener? Talijan Tramezzani...

- Talijan je napravio nešto, to se ne da poreć. Ali, je li spreman za veći iskorak, to se ja pitam.

Katalinić je Europu pohodio i sa Splitom, bio je trener „crvenih” u njihovu velikom uzletu, fali li Splitu – Split? Fali li Hajduku – Split?

- Fali, Hajduku bi bilo bolje da su u u prvoj ligi i Split i Zadar i Dubrovnik. Eto je samo Šibenik tu. Ja sam na primjer posebno uživao kao trener Zadra, ostvarili smo povijesni uspjeh plasmanom u Ligu 6, a oko mene svi hajdukovci.

A Split?

- Mogao je bit što i danas Rijeka, da su pustili mene i Nenu Praliju da radimo. Što će na to reć Slaven Žužul?! Može reć šta oće!

 

Pet naj suigrača

•• 1. Jurica Jerković

Najbliži, jer bismo ostali poslije treninga, on bi pucao, ja branio i takmičili bi se sa 16 metara ‘oće li on pogodit i ja obranit.

•• 2. Zoran Vulić

Sad smo stalno skupa na balotama, a donio mi je titulu prvaka 1994., golom protiv Zagreba.

•• 3. Ivica Šurjak

I sad dođe na balote, pa se i dalje družimo kao kad smo igrali.

•• 4. Vedran Rožić.

Moj Trogiranin, bili smo u svemu tome devedesetih, on kao direktor, ja kao trener kad smo sve osvajali.

•• 5. Ivan Buljan.

On je bio treći u tom trolistu devedesetih, s Pećom (Rožić, op. a.) i sa mnom.
 

Pet naj utakmica

•• 1. Croatia 4:1 

U finalu kupa 1993. kad smo tukli, bio je i revanš kasnije, to je moj prvi trenerski trofej;

•• 2. Croatiju smo dobili i 4:2

U Poljudu ujesen 1993., stavio sam Rapaića i Miki je odmah dao gol za 3:2 i trčao mi je vikati da ga mijenjam, to je svima bilo smišno. A znam da nema snage za cijelu utakmicu i stavio sam ga kad je bilo najpotrebnije. To sam kasnije radio i s Vučevićem.

•• 3. Anderlecht 2:1 U skupini Lige prvaka.

•• 4. Pobijedili Zagreb 1:0 U Kranjčevićevoj i postali prvaci 1994. mimo svih očekivanja.

5. Protiv Partizana 6:1 i Zvezde u Beogradu 1:0.Obje, sezona 75/76. Ono kad je Jerković dao gol iz daljine, a ja sam obranio - sve!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. lipanj 2021 07:40