‘Ja ne mogu drugo nego da ga volin...’

I to je lajt-motiv još jedne utakmice Hajduka, ovaj put posebno nam je zanimljivo jer je na drugoj strani – Šibenik.

A pjesmu pjeva – Mišo Kovač. Šibenčanin. Legendarni Šibenčanin. I Saša Antić u hajdučkoj obradi, ali naglasak je na Miši.

Mlađi šibenski navijači privrženi(ji) Narančastima

U lamentiranju o bliskosti i rivalstvu dva najbliža prvoligaška susjeda, Hajduka i Šibenika izliva se puno tinte, naročito u posljednje vrijeme, stariji Šibenčani pamte koliko se i u gradu podno Šubićevca volio Hajduk, spominju se mnoge legende što su nosile dres oba kluba i Šibenčani koji su se srodili s Hajdukom kao Nadoveza, Žaja, Cukrov, Računica, da sad ne nabrajamo.

No, otkad je i Šibenik prvoligaš u Hrvatskoj ligi, protokom vremena, generacije mladih, šibenskih navijača privrženi su naročito svome klubu, što je i logično i onda prema Hajduku gaje rivalstvo. Što se očitovalo i prošlog proljeća kad je na Šubićevac stigao Dinamo u završnici borbe za titulu prvaka.

Drugo lice Dalmacije, kažu za sebe u Šibeniku.

No, mi se vraćamo na – Mišu Kovača, on je stara generacija kao Nadoveza ili Žaja, njegova je himna posebno popularna među navijačima Hajduka, a njegov lik iz sedamdesetih godina, iz doba „zlatne generacije” Hajduka nešto je što skoro svaki navijač Hajduka želi imati. Majicu ili džemper s Mišinim likom. Kao znak raspoznavanja...

Sedamdesetih je Hajduk osvajao prvenstva, a Mišo Splitski festival. Pričao je kako je kao 15-godišnjak prvi put išao iz Šibenika u Split brodom, samo da vidi – Hajduk.

Simbol navijača Hajduka što ga nose na majicama je – Šibenčanin. Mišo Kovač. Ja ne mogu drugo nego da ga volin. (sa)