Prije točno 28 godina u prvom susretu finala kupa sastali su se tog 17. svibnja 1995. na Poljudu Hajduk i tadašnja Croatia, današnji Dinamo. Momčad trenera Ivana Katalinića svladala je ‘modre‘ 3:2 i napravila time veliki korak prema osvajanju Rabuzinovog sunca, pokazat će se kasnije i dvostrukoj kruni jer su u završnici sezone sustigli zaostatak za najvećim rivalom i preskočili ga na ljestvici.
Bila je ovo prva od tri pobjede Katalinićevog Hajduka nad Croatijom u samo 11 dana. Uslijedio je 3:1 domaći trijumf u prvenstvu 24. svibnja (dva gola Nenada Pralije i jedan Ivice Mornara). Uoči posljednja dva kola tim je slavljem Hajduk preuzeo vrh ljestvice. A onda je i u uzvratu kupa 28. svibnja slavio Hajduk 1:0 u Maksimiru pogotkom Aljoše Asanovića i osvojio je duplu krunu. Te sezone Hajduk je igrao i u četvrtfinalu Lige prvaka (eliminiran od Ajaxa nakon 0:0 na Poljudu i 0:3 u Amsterdamu).
Ovaj prvi finalni kup susret pamti se po golijadi, velikoj kiši na Poljudu, ali i fantastičnoj atmosferi na sjeveru i općenito stadionu iako zbog vremenskih neprilika nije bio ni izbliza pun. No, navijači su po jakoj kiši bili u elementu. No, najviše će se vjerojatno pamtiti po tome što je na gol u završnici utakmice morao kapetan Hajduka Igor Štimac.
Po teškom terenu Tomislav Erceg je doveo Hajduk u vodstvo u 40. minuti, a odmah na početku nastavka izjednačio je Igor Pamić. Ponovno je Erceg doveo ‘bijele‘ u vodstvo u 50. minuti, ali je bivši ‘bijeli‘ Joško Jeličić izjednačio na 2:2 u 75. minuti na zgražanje domaćih navijača. Prethodno su domaći tražili kazneni udarac zbog prekršaja na dvostrukom strijelcu Ercegu. Ipak, samo dvije minute kasnije pobjedu Hajduku donio je Aljoša Asanović.
Utakmica je ipak najviše ostala u sjećanju navijača po nevjerojatnim scenama u samom finišu. U 89. minuti vratar Hajduka Tonći Gabrić je izvan šesnaesterca ‘pokupio‘ napadača ‘modrih‘ Igora Cvitanovića. Sudac Željko Širić dao mu je crveni karton, ali nije dopustio (treću) izmjenu Hajduku koju su ‘bijeli‘ po tadašnjim pravilima mogli napraviti. Stoga je rukavice morao navući i na vrata morao stati Štimac. Pravilo koje je tada bilo na snazi je bilo dva plus jedan, mogao je Hajduk poslije dva igrača u polju u igru uvesti i rezervnog vratara.
- Tonči, di ću stat? - čulo se tada i u tv prijenosu Štimca kako dok je namještao rukavice pita Gabrića za instrukcije, a dok su se Zagrepčani spremali izvesti slobodan udarac iz izgledne situacije. Međutim, nisu uspjeli ugroziti Štimca. Rezultat je ostao 3:2 i ta pogreška suca Širića ipak u konačnici nije utjecala na konačan ishod susreta. Na koncu je treneru Kataliniću momčad točno na 44. rođendan poklonila veliki trijumf. Nikada više Hajduk nakon te sezone nije osvojio duplu krunu.
