StoryEditor
Hajdukkako su igrali

Hajduk je većim dijelom derbija djelovao staloženo i složeno, vrlo dobro, velika večer mladog Čuića

13. srpnja 2020. - 10:23
Goran Mehkek/HANZA MEDIA

U velikom preokretu i uzbudljivom derbiju Hajduk je u slavio u Maksimiru protiv Dinama sa 3:2! 

Velika pobjeda, rijetkost je slaviti ovdje, na tlu i kod kuće kluba koji dominira našim nogometom.

Zaslužio je Hajduk kocku šećera, nakon svih tih čaša pelina što ih je ispijao u posljednje vrijeme, „bijeli” su ostvarili trijumf baš onako kako je Igor Tudor najavio, „idemo za gušt odigrati, bez pritiska, imperativa, za inat, za dišpet”. Da, sad kad su izgubili utrku za drugim mjestom... rekli smo u sebi nakon Tudorovih riječi.

No, pustimo sad to, momčad Hajduka djelovala je većim dijelom derbija staloženo i složeno, vrlo dobro, bolje je to Tudor složio nego u cijelo post-korona doba.

Četvorica otraga

Momčad sa četvoricom otraga i dvojicom napadača, s veznim redom u rombu djelovala je vrlo skladno, makar je upala u „blackout” početkom drugog poluvremena kad su odjednom gubili 1:2, a imali igrača više. No, vratili su se brzo golovima!

Velika je ovo bila večer Marija Čuića, 2001. godište, koji je tek nedavno u Puli debitirao, a sad je svoje prve golove i to dva za ne falit zabio Dinamu u Maksimiru. Slavi se u kući Čuićevih nedaleko Tomislavgrada.

Prvi igrač 21. stoljeća što je dao dva gola u derbiju!

Ipak, to ne bi bilo dovoljno za pobjedu, da ne bi i trećeg pogotka, pripisan je Dinamovu stoperu Theophileu. Tragičar kao protiv Šahtara. Autogol. Neka se i to zrno sreće vrati na konto Hajduka.

Slavili su funkcioneri Hajduka u loži, (Brbić, Stanić, Kepčija, Alajbeg, Laušić), pa i povici negodovanja prema njima i treneru idu u rok službe. Sve se pretvorilo u trenutak oduševljenja, olakšanja; pobjeda nad Dinamom u Maksimiru, kad je momčad bila unaprijed prežaljena i putovalo se bez nade.

Dinamova šok-terapija sa Zoranom Mamićem bila je samo šok, a nimalo terapija, dok je Tudor pokazao da ima ulja u svići čim nije tvrdoglavio sa 3-5-2 nego je posložio normalnih rekli bismo 4-4-2 što je djelovalo s glavom i repom.

A možda je sve stvar psihe, tko će znati. Jer, pitali smo se gdje je Hajduk nestao kad je početkom drugog dijela odjednom gubio sa 1:2, a ima igrača više... To je taj psiho-momenat na kojem treba radit.

Mirnije ozračje

Utakmicu su obilježile i greške Juranovića za Dinamove golove (centrirao je doduše u akciji za Hajdukovih 2:2) i promašen penal Caktaša i isključenje dinamovca Gojaka u 45. minuti i trista se to čuda zbilo, ali je Hajduk na kraju pokazao mentalnu snagu. Vraćao se. Treba ust(r)ajati.

Torcida je slavila u vatri, topovski udari su odjekivali i stresli Maksimir poput potresa, a zanimljiva je i demonstracija BBB-a protiv braće Mamić, objesili su natpis MCOIS i gromko protestirali Mamiću, odlazi iz svetinje, protiv njih i drugo poluvrijeme nisu ni gledali.

Sad će Hajduk imati mirnije ozračje do Skupštine i zbrajanja dojmova sezone. A kako Dinamo igra loše?! Bezlično.

Samo dvije tisuće ljudi vidjelo je uživo veliku pobjedu Hajduka. I to su posljedice korona-partyja koji nam je podario nogomet drugačiji, uzbudljiviji, nepredvidljiviji nego ikad. Pa tako i pobjedu 3:2 Hajduka u Maksimiru! 

Izdvojeno

03. kolovoz 2020 16:55