StoryEditor
Hajduknovi party

Dok je Mije bit će i golova, Diamantakos umjesto da dimi golovima, više je paker nego strijelac

8. listopada 2020. - 22:25
Vlado Kos/Cropix

Još jedna „veličanstvena pobjeda”, spreman je hajdučki puk na šalu, a nakon 2:1 kontra Graničara, kao nakon 1:0 kontra Renove, ne znaju bi li se smijali ili plakali na sentencu „najvažnije je proći dalje”.

No, budimo ozbiljni, Hajduk je prošao, nije mu se dogodilo Dugo Selo i ostaje neokrznut u tim vražjim susretima šesnaestine finala Hrvatskog kupa evo skoro tri desetljeća da se igra. A nije da velikani nisu padali, zato i spominjemo Dugo Selo ili Nedelišće, ali nećemo sad o tome.

Na 48. rođendan Harija Vukasa bili smo u trenutku zabrinuti hoće li mu prisjesti rođendanska torta od slavonske bundeve. Na kraju smo izvukli određene postulate, pouke, svaka utakmica je korak naprijed u spoznajama.

1. Ništa bez Caktaša – već smo pisali o tome kako bez Mije Caktaša ovaj Hajduk ne može ni „na graničare” igrat, ni u Županju doć, ni u kupu proć. On je zabio Renovi, on je riješio Graničar. Netko se zeza Messi za siromašne, pa se na whatsappu dijeli fotomontaža Mije sa Zlatnom loptom i aludira na fizičku sličnost s Leom, ima tu dodirnih crta lica. Kad dođe Galatasaray, zapne, u redu, pisali smo i to.

Zadnji put smo ga usporedili s Jerkovićem, ali ne po igri, nego po učinku golovima. U času su bili poravnati, po 89. Sad su to već 92 službena pogotka za Hajduk na frontovima koji nisu prijateljske utakmice, nego HNL, kup, Superkup, UEFA scena: 92, Mijo bilda svoje brojke i ulazi u Hajdukovu povijest.

Kad će novi ugovor, to nas zanima, u izlaznoj je godini kontrakta i možda previše žurimo, ali niti su ga prodali, niti se dogovorili oko buduće suradnje. Nije li mu najbolje ostat? Tko će vanka trčat gore-dolje ka' bez duše, zatvarat, otvarat, proigravat, utrčavat? I tko će Hajduku poslije Mije podarit onakav lob kojim je uslikao Marka Ivkića i uveo „bijele” u novu rundu kupa?

2. Povratak Stefana Simića – poslije 300 dana vratio se Stefan, navijač Hajduka s Brača, iz Supetra, a češki reprezentativac. Nije mu bilo lako od Nove godine do danas. Sad bar zna da Hari Vukas smjera za njim posegnuti kad mu ustreba. Znači li njegov povratak da Goran Milović nije neophodan? Teško je to procijeniti, tek jobovsko se strpljenje isplatilo Simiću, te uporan rad nakon ozljede na treningu koja ga je pogotovo u neka doba proljeća udaljila od sastava. U projekciji mu može biti i povratak u reprezentaciju Češke i prodaja dalje, ali sve je to lakše od prvog koraka što ga je sad uradio, a to je povratak u sastav Hajduka! Pa makar u Županji.

3. Diamantakos otupio – a što sad žugamo? Zar nije Dimitrios servirao šansu Caktašu za 1:0 kontra Graničara? Jest, ali to znači da su Mijo i on zamijenili uloge, Dimi umjesto da dimi golovima, više je paker nego strijelac. Dođe mu na šut, slab je to udarac, dođe mu na skok glavom, kao da vratara trenira. Dao je prvi gol kad je došao i bilo je to stani, pa gledaj i divi se kako igra Dimi. Svi smo skočili, to je to. Zbrojite mu danas nastupe i golove, to je suša. U redu, dobar je igrač, to stoji, a možda Turčin Umut preuzme egzekuciju. Sretan je Mehmet da se upoznao s Hajdukovom poviješću i da će nakon Ankaragucu, Osmanlispora, Yeni Malatyaspora, Goztepea, Bursaspora i s popisa igrača Bešiktaša pomoći Hajduku. Grk i Turčin, zajedno, Dimitrios i Mehmet, Hajduk spaja nespojivo kao Magazin u pjesmi „ k'o Amer i Rus”. Možda je baš to formula da se uz Turčina i Diamantakos golovima razbudi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. lipanj 2021 16:09