Sport Hajduk

najveća ljubav

Otkrili smo tko su tata i sin koji su satima čekali ulazak na Maksimir: mali Ilija je lud za Hajdukom, ne propušta ni jednu utakmicu!

najveća ljubav

Hajduk je u nedjelju nastavio sjajan niz na gostovanjima pobijedivši Lokomotivu 2:0 golovima Francka Ohandze, a osim nova tri boda ova će utakmica ostati zabilježena i po sjajnoj slici nastaloj na ulazu u Maksimir. Stroge policijske kontrole i represija prema navijačima Bijelih natjerale su jednog oca da svog sina digne u naručje dok nestrpljivo čeka da uđe na utakmicu  voljenog kluba.

Administratori jedne Facebook stranice koja prati Hajduk odlučili su nagraditi malog navijača Hajdukovim kalendarom, a svi oni kojima je bijela boja na srcu dali su se u potragu za malim herojem. Vrlo brzo doznalo se da je junak naše priče šestogodišnji Ilija Tucaković iz Starih Mikanovaca, mjesta na granici Osječko - baranjske i Vukovarsko - srijemske županije, a mi smo razgovarali s njegovim ocem Daliborom.

Odmah na početku Dalibor je otvorio dušu.

- Pogodili su me komentari nekih ljudi da mi treba poslati socijalnu službu na vrata zbog toga što sam sina vodio na utakmicu. A sa mnom je bio još jedan sin i nećak, vjerujte mi da nikad ne bih napravio ništa da ih dovedem u opasnost.

Letimičnim pregledom komentara uviđamo da je samo mali broj korisnika negativno reagirao na viđeno i uvjeravamo Dalibora da većina komentatora podržava njegov čin.

- Drago mi je to čuti. Ilija, njegov brat i mali rođak su vam ludi za Hajdukom. Inače ih vodim na utakmice po Slavoniji, a s obzirom da sam imao slobodan dan odlučio sam ih odvesti u Zagreb da gledaju utakmicu s Lokomotivom, znao sam da će im to puno značiti.

Ipak, kako to obično u Hrvatskoj biva, nije sve išlo kako treba.

- A što da vam kažem? Pred stadion smo došli u 13:55, a ušli smo u 40. minuti susreta (utakmica je počela u 15 sati op.a.). Slika je nastala kada sam Iliju malo digao da se odmori. Brzo nakon toga jedan je policajac vidio Iliju, počeo pričati s njim o Hajduku, pitao ga čiji je, a kada mu je pokazao na mene policajac nam je rekao da da uđemo preko reda. Da nije bilo tako, tko zna dokad bismo nas četvorica čekali.

Sreća, zaključujemo zajedno, što se i u takvim trenucima pronađe ljudskost. Ipak, prema policiji i redarima, Dalibor ima mnogo zamjerki.

- Nevjerojatna je ta represija prema navijačima Hajduka na gostujućim terenima. Prema nikom drugom se ne ponašaju tako, osim prema nama. Moj 12-godišnji sin morao se izuti kada su ga zaštitari pregledavali. Možete li zamisliti koliki je šok za dijete da ga netko dodiruje po intimnim mjestima. Pa zar stvarno netko misli da bi dječak koji je na utakmicu stigao s ocem unosio pirotehniku? Zaista pretjeruju, a ne razmimšljaju kakve to posljedice može ostaviti na djeci, recimo. Kažem vam, stariji sin se prepao takvog postupanja redara i policije.

Na stadionu nije bilo ništa bolje.

- Točno tako. Htio sam se upravo zbog Ilije malo odmaknuti od Torcide, stati na prazan dio tribine da bi on mogao u miru gledati utakmicu. Naravno, to mi nisu dopustili pa je cijelu utakmicu proveo na mojim ramenima. Ali, nema veze. Živi za Hajduk, ništa mu za njih nije teško, baš kao ni meni za njega.

Stadionski problemi ni tu nisu prestali. 

- Nakon posljednjeg zvižduka uputili smo se prema izlazu, ali nas zaštitari nisu puštali van. Srećom, ugledao sam istog onog policajca i uspio ga dozvati pa nas je on pustio nakon što sam mu objasnio da samo želim izbjeći gužvu. Da nas nije pustio možda bismo na kraju i mi upali u ono pendrečenje policije, a treba reći da je tu osim mojih sinova i nećaka bilo još djece koju su policajci doveli u opasnost svojim djelovanjem.

Nažalost, Daliboru ovo nije jedino neugodno iskustvo s hrvatskih stadiona.

- Kada sam vodio Iliju u Osijek, išli smo na zapadnu tribinu stadiona u Gradskom vrtu. Baš zato da izbjegnemo gužve. Prodavačica je prvotno htjela njegovu kartu naplatiti 10 kuna, a onda je vidjela da ispod trenirke ima Hajdukov dres i rekla da je karta ipak 80 kuna. Znači, za djecu koja navijaju za Osijek ulaznica je osam puta jeftinija. Očito sva djeca nisu jednaka.

Sa žaljenjem konstatiramo da je situacija neodrživa i da se pod hitno nešto mora mijenjati. Ipak, ništa ih neće spriječiti da i dalje odlaze na utakmice.

- Ne može se Iliju zaustaviti. Svaku utakmicu želi ići na stadion, ali kako to zbog posla i udaljenosti nismo u mogućnosti, većinu gledamo na televiziji. Ali, ne propuštamo ni jednu.

Što na kraju reći osim da je hajdučka budućnost svijetla uz ovakvu djecu. Hajduk je više od kluba, pokret koji se voli u cijeloj Lijepoj našoj, a i šire. Iliji želimo još puno gostovanja i Hajdukovih uspjeha uz, nadamo se, normalnije uvjete na stadionima i normalniju ligu. U kojoj neće gledati utakmicu druge momčadi Dinama protiv svog voljenog Hajduka.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk