Wales nam je donio posrtanje, samo bod i sad treba okrenuti glavu od zbivanja u Poljudu. Odmah je naš izbornik Zlatko Dalić rekao lakonski “šta da radimo, idemo dalje” i kako treba misliti samo na skupljanje bodova i da je sad u Turskoj nova prilika. Treba sakupiti dovoljno punata, negdje jedan, drugdje po tri... Turska je prigoda za sva tri, premda se radi o vrućem, možda i najtežem gostovanju što nas čeka u skupini.
Kako kotiraju danas naše dionice u turskoj - Bursi?
Ostajemo favoriti snagom svjetskom bronce, ali Turska može biti opasna i te kako posebno što se sad stvorila neka nova generacija Turaka koju vodi “preporoditelj iz Njemačke”, kako ga zovu, izbornik Stefan Kuntz.
Naši su nam pak glavna preokupacija, jer sve najvažnije polazi iz naših glava i nogu. Koliko su nam misli čiste, a noge trkački spremne.
’Hodajući nogomet’
Poznato je da “vatrene” u inozemnom tisku često časte nazivom “hodajući nogomet”, ali ta igra s naglašenim posjedom lopte trebala bi biti dovoljna da se nametnemo Turcima. Bod nas ne bi zadovoljio, u to ime će i naše ambicije biti naglašeno napadačke. Dvije rošade slutimo u momčadi Dalića, jedna je uvjetovana ozljedom Livaje u vrhu napada, druga je u obrani.
Što se tiče obrane ima logike da šansu na desnom braniču dobije Stanišić iz Bayerna, igra redovito u Bundesligi i konkurira na poziciji koju zauzima Juranović. Nakon slabije reakcije obrane u finišu protiv Velšana ima logike da Stanišić uskoči u prvih 11. Ostatak nema smisla dirati, pa ni partnera Gvardiolu mijenjati, neka to bude opet Šutalo.
U vrhu napada fali ozlijeđeni Livaja koji nije ni putovao u Tursku i sva je prigoda da će se u špic preseliti Kramarić. A onda na desno krilo se može postaviti Pašalić ili Vlašić kao što su u Splitu ušli u igru ili možda Majer koji je vičan ujedno i popunjavanju veznog reda. Ta je kombinacija logičnija nego da se stavi Musa u špic, a Kramarić ostavi desno.
Dvoboj na sredini
Zanimljivo će biti u sredini terena gdje će kopačke ukrstiti Brozović i Calhanoglu, dvojac koji se izuzetno dobro poznaje iz Interove svlačionice u Italiji, a sad su ovdje na suprotnim stranama.
Bez obzira što je na sredini terena u redovima Turske i Kokcu, igrač Feyenoorda koji vrijedi 30 milijuna eura, naš središnji trokut trebao bi iznijeti prevagu na terenu, utišati Turke, a onda i napadački servirati šanse.
Nadamo se u imaginaciju Kovačića i Modrića i radišnost Brozovića, a da u napadu ne bude scena kad se Perišić ljuti na sebičnost Kramarića. Odnosno da suradnja bude na visokoj razini i okidač naše pobjede.
Činjenica je da slabije ulazimo u kvalifikacije, toga su svi svjesni i sigurno su o tome otvoreno razgovarali na sastancima i dogovorima nakon samo 1:1 protiv Walesa. Stoga se ova rubrika “o taktici” više bavi angažmanom naših i koncentracijom na zadatak, nego samom impostacijom. Naših 4 – 3 – 3 već je uvriježeno, a ima i još jedan postulat:
- Koliko god uprskamo start, toliko dobro reagiramo kad zagusti! E pa sad u Turskoj neka naši računaju da im je već zagustilo, treba nam pobjeda da nakon remija kontra Walesa dodatno ne kompliciramo...