StoryEditor
Domaći nogomet‘slučajni prvoligaš‘

Lokomotiva je imala pomalo komične prvoligaške početke, a sada se našla u borbi za Kup i skupinu Lige prvaka

27. srpnja 2020. - 15:28
Vlado Kos/Hanza Media

Ogledom u Gradskom vrtu okončano je najuzbudljivije natjecanje otkako postoji Prva HNL. Sve do 88. minute sraza između Osijeka i Lokomotive, put prema kvalifikacijama za Ligu prvaka bio je popločen – za Rijeku. A onda je igrač Osijeka, Danijel Lončar loptu ugurao u vlastitu mrežu i preusmjerio Lokomotivu na drugu poziciju HNL-a!

Posebnost je natjecanja što u dramatičnom raspletu nisu sudjelovali Dinamo i Hajduk. Mada će, u konačnici, ovakvim epilogom u Maksimiru jamačno biti zadovoljni. Ove sezone jedino Dinamo II nisu uspjeli ugurati u Prvu ligu...

Na Kajzerici – euforija. Spominje se povijesni uspjeh. No, Lokomotiva je (za sada) ponovila rezultat iz sezone 2012/13. I tada je završila na drugom mjestu (Rijeka treća, Hajduk četvrti...), a igrala je i finale Kupa (izgubila od Hajduka, u dvije utakmice). 

Da bi nadmašila 2013. Lokomotiva mora 1. kolovoza u Šibeniku (protiv Rijeke) osvojiti Kup. Uoči tog događaja u medijima se često provlači podatak kako je klub s Kajzerice u prilici osvojiti prvi trofej u povijesti, koja traje – 106 godina. Na službenoj stranici kluba nema međutim niti slova o proteklih 106 godina. Zašto? Iz vrlo prozaičnog razloga: današnja Lokomotiva s klubom, osnovanim 1. svibnja 1914. (kao Željezničarski športski klub Victoria) gotovo i nema poveznica.

Najstariji Zagrepčani sjećaju se kluba koji je početkom 50-ih godina prošlog stoljeća igrao ozbiljan nogomet u Jugoligi. Štoviše, 1952. “lokosi” su prvenstvo završili kao treći, iza Hajduka i Crvene zvezde. U “zlatno doba” Lokomotive, na Kajzerici su igrali Otto Bobek, Otto Barić, Zvonimir Cimermančić, Vladimir Čonč, Ćiro Blažević, Zlatko Papec, Ante Mladinić, Ivica Reiss, Miroslav Rede...

No, 1957. klub s Kajzerice ispao je iz Jugolige i nikada se više nije vratio u elitni razred (igrao je čak i Zonsku ligu Zagreba). Na sporednom je kolosijeku, kao trećeligaš, Lokomotiva dočekala i ustrojstvo hrvatskog klupskog nogometa. Vjerojatno bi zauvijek i ostala na marginama nogometne zbilje da se u klubu (dok je bio u Četvrtoj ligi) nije pojavio Zdravko Mamić. Čelniku Dinama trebao je nekakav klubić kao poligon na kojemu će testirati mogućnosti svojih brojnih štićenika.

Valja priznati kako Mamiću nije bila nakana alternativni klub ugurati u Prvu HNL. Učinio je to tek nakon što je bivši predsjednik Udruge prvoligaša Igor Štimac realizirao svoj naum o proširenju lige na – 16 klubova. Tako se Lokomotiva (ne)očekivano našla među prvoligašima (u samo tri sezone klub s Kajzerice od četvrtog je razreda došao do najvišeg ranga).

Počeci Lokomotive u prvoligaškom okruženju bili su pomalo komični. Klub nije imao vodstva (Skupštinu su popunjavali ljudi iz Dinama) niti igrača (opet je u pomoć priskočio “veliki brat”). Čak je i internetsku domenu Lokomotiva imala od kluba iz Maksimira. Međutim, u samo godinu dana Lokomotiva je posložena prema Statutu HNS-a. Niti UEFA nije pronašla ništa sporno, po prijavi splitskog Hajduka, o “incestuoznom odnosu” Dinama i Lokomotive.

A klub bez publike i kadrovskog kontinuiteta (treneri bi svake sezone iznova slagali novu momčad) od spomenute 2013. samo je jednom bio plasiran ispod petog mjesta (prošle sezone bio je šesti). Uočljivo je također kako se posljednjih godina Lokomotiva sve manje oslanja na kadrovsku potporu iz Maksimira (na posudbi su bila svega trojica Dinamovih igrača – Atiemwen, Kastrati i Karačić). Štoviše, Lokomotiva je u Maksimir ove sezone transferirala čak trojicu nogometaša (Karačić, Kastrati, Jakić).

Uglavnom, klub koji se “Božjom providnošću” zatekao u Prvoj HNL (prije samo deset godina) narednog vikenda se bori za prvi trofej, a onda i plasman u Ligu prvaka!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

12. rujan 2020 02:39