Preseljenjem splitskog središta tvrtke Ericsson Nikola Tesla s više od 500 zaposlenih u Dalmatia Tower ponovo se aktualiziralo pitanje koje se postavlja od početka gradnje – gdje će svi oni parkirati? Kako nismo dobili odgovor od investitora, sami smo provjerili kakva je situacija na terenu. I ona izgleda točno onako kako smo je zamislili: šanse za naći slobodan parking u blizini najvećeg splitskog, pa i hrvatskog nebodera, su minimalne i na snazi je čuveni sustav "snađi se, druže”.
U slijepoj ulici pored nebodera toliko je parkiranih automobila da pješak jedva može proći. Vozila blokiraju jedan drugog.
Zatekli smo čovjeka koji zbog posla često dolazi u Dalmatia Tower. Na upit je li uvijek ovakva gužva, odgovara kratko kako je "tako svaki put".
Ušli smo i u parking u neboderu. Skoro pa do zadnjeg mjesta je bio pun. Dio mjesta je slobodan, a većina je rezervirana za tvrtke kao što su Infobip, OTP banka, Codevibe, Termodinamika, UHY HB Ekonom i druge. Nije nas impresionirala veličina parkinga s obzirom na impozantnost građevine.
Zbog ulaska Ericssona u Dalmatia Tower na muci su posebno stanovnici okolnih kotareva Kman i Bol gdje se ionako jedva može pronaći parking. Na Kmanu vozila u parku, na prolazima za pješake, blokiraju jedan drugog. Nisu se parkirali tako jer to žele, komentiramo. Za vozila parkirana jedan iza drugog smo pomislili kako su susjedi ili članovi obitelji. A možda i spuste ručnu kako bi se vozilo lakše pomaknulo kao na drugim mjestima, primjerice, kod Parka Emanuela Vidovića u centru grada gdje je besplatan parking.
Stupići na Kmanu
Idemo put Doma zdravlja na Kmanu i zgrade Manasa. Stupići su postavljeni na početku Šibenske ulice kako bi makar pješaci mogli nesmetano doći do ambulante, trgovine ili svojih kuća. Tri prometna znaka za zaustavljanje i parkiranje jedan preko puta drugog, ali ni to ne sprječava vozače da se protupropisno parkiraju. Jedno vozilo na vatrogasnom prilazu. Kraj zgrade Manasa, naizgled normalna situacija, koliko normalna u gradu s kroničnim manjkom parkirališta i garaža može biti. Vozila parkirana u jednoj prometnoj traci, no tako je uvijek kada god i kuda god prođeš. Kao i u Varaždinskoj ulici, iza zgrade Doma zdravlja: automobili na travnjaku, u blatu, automobili se jedva mimoilaze.
Di ću parkirat?
Prelazimo Dubrovačku ulicu i idemo na Bol. Isto kao i na Kmanu, vozila blokiraju jednu prometnu traku, ali za one koji žive tamo, rekli bismo, normalna stvar.
- Ovo je pakao! Jadan onaj koji ovdje dolazi autom... Tražila sam jučer parking sat vrimena. I dosad je bio horor, ali ovo sad stvarno nema veze s mozgom. Prisiljena sam na posao ići autom, jer daleko radim. I onda kad se vratim doma, po uru vrimena vrebam kad će netko izići s parkinga da uđem. Renovira se garaža u Smiljanićevoj, sad se krca ovaj neboder na Kopilici, poviše zgrade nam je postaja Prometne policije, pa nam oko zgrade i njihovi klijenti parkiraju... Ukratko, ajme, ajme - pojadala nam se stanarke velike zgrade u Dubrovačkoj.
Pred zgradom su auti kao sardine posloženi jedan za drugim, a vidjeli smo i dva motora koja se komodaju, vjerojatno čuvajući mjesto za vozila...
Iza zgrade na početku Dubrovačke već uobičajeni kaos na zemljanom, od kiše već i blatnjavom terenu, skoro pa nepristupačnom za automobile. U Smiljanićevoj vozila na cesti, pločniku, gdje god... O tome koliko je teško pronaći parking na tom mjestu uvjerio se i autor ovog teksta koji svaki dan vodi bitku za pronalazak parkinga.
I da hoće platiti po suvo zlato, ljudi jednostavno tamo nemaju gdje parkirati. Prometni redari?
- Oni se mogu dobro napasti u kvartu, ali s druge strane: za sav ovaj kaos krivi su dobrim dijelom oni koji su donosili odluke u Banovini. Neka njima pošalju opomenu i kaznu, a ne meni koji gubim vrime i živce tražeći parking i po kilometar daleko od portuna - komentirao nam je stanar Tršćanske.
