StoryEditor
SplitUVIK KONTRA

Splitski političari i sportaši opili su se Europskim igrama koje će nas koštati preko 80 milijuna eura. Kojih nemamo. No, to nikoga previše ne zabrinjava; ‘Snaći ćemo se‘...

Piše Damir Šarac
22. rujna 2022. - 20:16

Sport je opijum za narod – volim parafrazirati Marxa. Splitski političari i sportaši, s rijetkim iznimkama, tako su se, ničim izazvani, opili mogućnošću da grad dobije natjecanje za koje još ovog proljeća nitko nije čuo da postoji – Europske igre.

Ajde, nije baš nitko, naši su se natjecali i osvojili jedanaest medalja, većinom u borilačkim sportovima, ali u gomili natjecanja koja se kroz godinu po svijetu održavaju Europske igre svakako ne spadaju u prvu klasu. Ni drugu. Čini se, ni treću. Ako se i skupi natjecatelja iz pedesetak zemalja, svakako nije gužva za kandidaturu.

Prve su održane u Bakuu u Azerbajdžanu, zemlji prebogatoj naftom, plinom i rudama te manjkom demokracije, kojoj je nužna pozitivna promocija u bilo kojem smislu. Druge su bile u Minsku, prijestolnici Bjelorusije, ruske kolonije kojoj je svjetlanje obraza također vrlo bitno. Za druge igre kandidirala se i bogata Nizozemska, koja se povukla kad su isprintali račun i procijenili da su “kratki” za 57 milijuna eura. Inače, dok se u Bakuu natjecalo 5898 sportaša, već na drugim igrama nastupilo ih je 3604, a broj dana natjecanja je gotovo prepolovljen.

Sada su na redu treće Europske igre. Čast organizacije dobile su poljske Katowice (iz kandidature se ovaj put povukla Velika Britanija), koje su, suočene s golemim troškovima organizacije, ljubazno domaćinstvo prepustile Krakovu.

Poljaci su sjeli i zbrojili koliko bi ih europska olimpijada stajala, došli su do 88 milijuna eura i, naravno, zatražili pomoć vlade, koja je široke ruke odobrila polovinu iznosa. Love iz europskih fondova za ovu namjenu nema. To je vrlo važno znati za naš dio priče.

Na našem Gradskom vijeću, uz samo jedan glas protiv, Davora Matijevića iz SDP-a, s oduševljenjem je podržana kandidatura Splita za Europske igre 2027. godine.

Onih osamdesetak i nešto milijuna eura nije bio remetilački faktor opće zanesenosti, dogradonačelnik Antonio Kuzmanić i predsjednik Splitskog kluba olimpijaca Željko Jerkov sedirali su vijećnike i javnost jamstvom koje ulijeva sigurnost.

image

Željko Jerkov

Tom Dubravec/Cropix

– Pare nisu problem, nekako će se snaći. A i premijer Plenković usmeno je poručio kako će Vlada stati iza kandidature. A bit će i sredstava iz europskih fondova – otprilike su rekli.

Prve dvije rečenice nisu sporne, ako Vlada ima četrdesetak milijuna eura viška, a Split dobaci isto toliko. Iz viška. Jer kad mogu Poljaci, što ne bismo i mi?

S tim da Krakov sa svojih 760 tisuća stanovnika ima proračun od 1,3 milijarde eura, a Split raspolaže s otprilike 226 milijuna eura i 160 tisuća stanovnika.

Premda je Krakov drugi po veličini grad u državi, kao i Split, ali neizmjerno bogatiji od naše dalmatinske metropolice, Krakovljani su se uskmečali oko financija za Europske igre, nije im bilo svejedno iskesati nešto više od 40 milijuna eura. A kako stvari stoje na granicama, tko zna kako će sve završiti.

Naši vijećnici i sportski dužnosnici nisu zabrinuti. Kažu: “Snaći ćemo se nekako, neke pare se uvijek stvore.”

image
Vladimir Dugandžić/Cropix

Splitske želje se ne kriju: iskoristit ćemo novce za Europske igre kako bismo obnovili devastiranu sportsku infrastrukturu stvorenu za Mediteranske igre prije 43 godine.

Tada se čudo toga izgradilo u Splitu, a mi te objekte nismo bili kapaci održavati pa se danas sve raspada. Vrijedi i argument: “Ni Mediteranske igre nisu bile bogzna što značajne, ali mi smo na račun toga preporodili grad.”

Istina, ali zaboravlja se kako su Split i Dalmacija u to doba bili epicentar građevinske industrije i sjedište inženjerskih i građevinskih tvrtki bogatih, prezaposlenih i uglednih u cijelom svijetu. K tome, sve su bile državne i moglo se graditi bilo što uz onu našu poznatu “ni važno ko će platit”.

Splitske vlasti briljantno su iskoristile nevažne Mediteranske igre za gradsku renesansu. Ali po principu koji nam se sada pokušava utrapiti: “lako ćemo”, “snaći ćemo se”, “daj pare pa ćemo vidjeti”... A to, druškani moji, u svijetu bijesnoga kapitalizma, u kojem taman divljaju cijene svega i svačega, posebno energije i građevinskih radova i materijala, neće ići.

 

Naravno da će naši splitski sportaši zagucati ovakvu slasnu ješku. Oni ostvaruju sjajne rezultate trenirajući ponajvećma u oronulim objektima MIS-a, koji su na rubu tehničke ispravnosti. Naravno da će im, bidnima, zasjati oči kad im netko kaže: sve ćemo vam obnoviti, a te Europske igre, više-manje, bitno je da pare dođu...

A tko bi pametan bio protiv ideje da se obnovi Poljud, Gripe, bazeni, igrališta i dvorane svih vrsta?! Pa čiji god novci bili, bitno je da dođu. A ako štogod “manče” šušne i u preplaćene radove, čudne nabavke i druge naše folklorno-financijske posebnosti, pa što, i to je dio našeg stila. Kad ima para, ima za sve.

Di će netko bit protiv: pa pitajte one šahiste pod trstikom na Ovčicama što bi rekli da im netko kaže kako će im dati sto hiljada eura za ekstra-super-mega-turbo uređene prostore o kakvima su Fisher, Spaski, Kurajica i Kasparov mogli samo sanjati? Krv bi im udarila u obraze i rekli bi: daj, koga briga odakle pare! Tako mi razmišljamo, jesmo li normalni i realni, drugo je pitanje.

Sport je, dakle, opijum za narod, poduzetnike i majstore, ali u Splitu sport više nije nešto čime se masovno građani bave. Naime, u Splitu se sport samo gleda, o sportu se nesprestano blebeće, a jedan dio ljudi od njega i dobro živi.

 

Ne slažete se? Mrske činjenice kažu kako se samo 30 posto splitske djece, osnovaca i srednjoškolaca, bavi sportom. Ono, baš treniraju nešto. Nešto drugo su kladare i stručni stožeri po kafićima i zidićima.

O, kako je u usporedbi s velikim obećanjima “obnove svega” beskrajno dosadan konzervativni, ekonomični prijedlog da se – ako već želimo obnoviti sportsku infrastrukturu – stavi sve na papir i u proračun pa obnavlja jedno po jedno koliko se može. Bezveze.

Je l’ tako da je bolje stavit osamdesetak milijuna eura na jarpu, pa udri, dili. Europske igrice? Koga briga? Cijena? Prava sitnica! 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. rujan 2022 15:16