U čvrsto stisnute šake, iz kojih ne puštate ono što imate, dobro vam ne može više ništa uliti. Izgleda da su Splićane njihove bake toj izreci naučile na vrijeme.
Dijeli kad imaš, kazale su. Pomozi kad možeš, rekle su.
Zato kada dođete u naš grad imate osjećaj da ste stigli u zagrljaj. I sad grintavci mogu nabrajati kako smo "ovaki" ili "onaki", ali činjenica je da ovaj naš grad puno desetljeće, svakoga dana – hrani svoje manje sretne sugrađane. Svake večeri, malo iza 19 sati, u MoStovo prihvatilište za beskućnike stižu lonci puni ljubavi. Vojska kuhara, ljudi velikoga srca, donosi hranu, donosi ljubav.
A ta "ljubav na pjatu" je započela kako obično svaka genijalna ideja započne – slučajno. Reći će nam Lada i Lana kako smo više "dosadili svitu i narodu" s tom pričom...