Gdje ima volje ima i načina – stara je izreka koju ljudi ne bi baš zavraga koristili. A ima li volje u Banovini da izgrade još koji dječji vrtić, kojih kronično, i to godinama, nedostaje Splitu?
Nadležni će vjerojatno bez razmišljanja kazati kako je voljni moment neosporan, a onda će krenuti klasična žalopojka o nedostatku novca i stvar će stati na tome. Oni bi, ali ne može se. Točka. I to bi, kao, trebao biti zadovoljavajući odgovor.
Iz godine u godinu ostajat će tako lista neupisane djece koja će zadovoljavati sve propisane uvjete, ali će im, eto, zbog manjka sreće i nedostatka prostora, u Gradu zaželjeti više sreće drugi put.
A zatim ih uputiti na privatne vrtiće, koji, kao da oni to ne znaju, koštaju dvostruko više od gradskih. A od predstojeće pedagoške godine b...