Nedjelja ujutro, ugodnih 20 stupnjeva u zraku i oko 17 u moru. I ono što je najbitnije za mnoge: neradni ponedjeljak i produljeni vikend u punom zamahu. Vrijeme kao stvoreno za uživanje na Marjanu, izlet izvan grada ili za odlazak na plažu. Prvi kupači stigli su oko 11 sati na Bačvice, Ovčice i Firule. Na Bačvicama sve već miriše na ljeto: piciginaši su zauzeli svoje tradicionalno mjesto, privlače pažnju prisutnih vratolomijama u plićaku. Kraj njih, točno po sredini plaže, nešto mlađa ekipa piciginaša koji se uče od starijih "tajnama najsplitskijeg sporta". Kapetan starije ekipe prilazi nam i dobacuje kako mladi "moraju izist još kruva" da dođu do njihove razine.
– Mi se okupljamo ovdje barem 40 dana. Partila su nan dva-tri igrača, sad smo ostali mi stariji. Svi su iz Splita, nas pet, a jedino san ja s Bačvica. Nekidan bilo je pinku toplije, ali s tramuntanom bude oko leđa ugodnije. Nekad smo igrali svaki dan popodne – kaže nam Antiša Truta, koji je s ekipom uzeo minutu predaha kako bi se fotografirao i porazgovarao s nama.
Mladi nastavljaju tradiciju. I po kiši, i po suncu, i po najtežoj zimi. To je jedini sport u kojem svi ravnopravno sudjeluju, jer se igra za estetiku, za dobar potez i vratolomiju. Dok osobe u šezdesetima, poput Antiše, lete zrakom, pokraj njih djeca s roditeljima tek uče igrati i skaču baš poput pravih profesionalaca.
– Drago mi je da sad imamo mlade. Mi učimo od njih, oni od nas. Najlipši sport, jer sudjeluju svi, od 17 do 70 u jednoj ekipi – sa smiješkom nam dobacuje Antiša, vraćajući se partiji kako se ne bi "ohladio".
Nekoliko kupača, rekli bismo stranih, pripremilo je daske za veslanje, a na pješčanom dijelu plaže pripremao se teren za odbojku. Konopi i različiti rekviziti pomalo neuobičajeni za Bačvice. Što je to? Nije nam bilo jasno dok nam nije prišla skupina mladih djevojaka i momaka u ranim dvadesetima. Studenti Splitskog sveučilišta, organizatori sportskog dana na Bačvicama. Aha, tu smo!
– Organizirali smo Beach Sport Festival, natjecanje u odbojci, vuči konopa, skakanja u vrećama, piciginu i svim ovim ostalim rekreacijskim natjecanjima. Imamo i domaće studente, ali i one s Erasmus programa – kazao nam je Jerko Šarić, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu.
I obitelji su iskoristile dan za odmor i zajedničko druženje. Još je hladno za kupanje, ali idealno za potoćati noge. Prvi put ove godine to su napravili Boris Hanževski i njegove kćeri.
– Stižemo iz Zagreba. Često dolazimo ljeti. Malo je hladno u dubini, ali dobro je, zato toćajemo noge. Vrijeme, okoliš, sve super. More mi je najdraže i vraćam se u srpnju – rekao nam je Boris.
Nastavljamo đir put Ovčica. Na pola puta vidimo još jedan neuobičajeni prizor: djed i sin odlučili su iskoristiti dan da ulove koju ribu. Rado su nam pokazali svoj ulov: dva lista i par manjih riba. Lipo je vidjeti nastavak još jedne splitske tradicije.
Ispod skalina, kao i svaki dan u godini, naišli smo na dvije skupine starijih muškaraca usred partije trešete. Iako se za vrijeme partije ne smije govoriti, tenzije su velike, kao i koncentracija igrača, pa bi ih samo omeli u partiji. Pozdravili su nas uz par uobičajenih političkih komentara.
Na Ovčicama nešto manje kupača. Uz plažu stranci, u kafiću domaći. Kava i sunce na štekatu kao dio splitskog nedjeljnog folklora. U moru nikoga, ali polagano se hvata boja na ugodnoj temperaturi. Uhvatili smo Kelly, koja je uživala na osami.
– Prvi sam put tu. Tu sam sedam dana i trenutno je treći u tijeku. Danas se nisam kupala, ali jesam svih prethodnih dana. Malo je hladno, ali dobro je – odgovorila je Kelly, koja je pronašla svoj mir na plaži daleko od očiju javnosti.
Put nas vodi dalje do Firula. Roditelji sjede na zidićima i uživaju u druženju s prijateljima uz šalicu kave za van, dok djeca trče, valjaju se, bacaju loptu, grade kule i uživaju u radostima na pijesku. Možda i najljepša scena danas bila je kad smo vidjeli roditelje koji su nakon napornog vikenda skinuli cipele i čarape te su se, poput djece, opustili na pijesku. Nešto što je palo na pamet i autoru ovog teksta. Domaći nisu bili za razgovor, no zato jesu furešti. Miguel i Vanessa iz Argentine među prvima su se odlučili ući u more. Kroz smijeh nam odgovaraju kako im domaći nisu zamjerili pobjedu u polufinalnoj utakmici u Kataru.
– Nismo turisti, studenti smo! Ja sam tu mjesec dana, a Vanessa dva mjeseca, i tu smo do lipnja. Studiramo hrvatski jezik. Ja sam se jučer kupao, temperatura mi je savršena – rekao nam je Miguel, koji se nakon mjesec dana već naviknuo na splitski način života
– Ja sam ovdje već treći put. Ovaj put sam do lipnja, vidjet ću za ubuduće. Meni je hladno pa ću malo pričekati. Možda se okupam kroz dan ako bude temperatura dobra – dobacila je Vannesa, koja je odabrala Split baš zbog vremena i načina života.
Bližilo se podne, bilo je vrijeme za polazak. Kako je rasla temperatura, tako se povećavala gužva na plažama. Bijeg od gužve i hlad na šetnici između Ovčica i Firula pronašla je mlada tročlana obitelj Butković.
– Otac mi je odavde, pa iako živim u Zagrebu, dalmatinskih sam korijena. Nevjerojatno je čisto i osvježavajuće, no još nije za kupanje. Ovo je mnogo bolje vrijeme za doći jer nema gužvi i nije toliko vruće. Iako, moram priznati da je lijepo doći u Split u svako doba godine – kaže nam Hrvoje, koji se fotografirao s nećakom Lukasom, kojega čuva za vrijeme produljenog vikenda dok je kod sestre u Splitu.
Da nam je i samima bilo skinuti cipele i čarape, potoćati noge i staviti ih u pijesak. Kakva bi to nedjelja bila!
