StoryEditor
SplitIGOR STANIŠIĆ

Razgovarali smo s predsjednikom Gradskog vijeća o ključnim splitskim temama: evo što je rekao o šefu Kerumu, gradonačelniku Opari, GUP-u, Marjanu...

19. rujna 2020. - 17:10
'Kerum je ponekad težak kao olovo, ali je u nutrini dobar čovjek', ističe šef gradskog parlamentaPaun Paunović/Cropix

Igor Stanišić je 32-godišnji predsjednik splitskoga Gradskog vijeća, po godinama i političkom stažu mlad, ali u vođenju sjednica na kojima se često raspravlja s puno žara, pokazao se vrlo profesionalnim.

Član je Kerumove Hrvatske građanske stranke i mnogi ga smatraju desnom rukom živopisnog poduzetnika-političara iz Ogorja, ali ono što ih razlikuje jest fitilj. Kerumov je, naime, kraći, on je bomba za koju nikad ne znaš kad će eksplodirati, posebno prema medijima, dok je Stanišić, diplomirani komunikolog i kroatolog, osoba koju je teško izbaciti iz takta ma koliko mu navlačili živce.

Upravo s odnosom prema političkom mentoru započinjemo i ovaj njegov, zanimljivo, prvi veliki intervju za "Slobodnu".

Jeste li Kerumov izvršitelj volje, netko tko provodi njegovu volju, ali na vrlo uglađen način?
– Izvršitelj zvuči vrlo egzekutorski, radije bih to nazvao prema funkciji koju obavljam, njegova desna ruka, i meni je to čast. A stvaram li mu pozitivan ili negativan imidž, to će procijeniti mediji i građani. Uz to, komunikacijski sam most prema koalicijskim partnerima iz HDZ-a, provodim zajedničku politiku i javno komuniciram naše stavove.

Čini se da u tom koalicijskom braku stalno nešto škripi?
– Kako na kojoj razini. Držim da je to moglo biti puno bolje. Ne može se okriviti samo jedna strana. Svjetonazorski smo bliski i naša je suradnja prirodna. Ne krijemo da se nekad nismo slagali i to ne oko projekata nego oko realizacije. Najbolji je primjer za to Žnjan. Nismo bili protiv projekta novog Žnjana, ali HGS je smatrao kako je najprije trebalo donijeti projekte, a onda čistiti, što bi bilo puno bolje nego sad kad su sadržaji pometeni bagerima i već tri godine je pustinja. Slična je stvar i s gradskim metroom koji je došao u pustopoljinu, umjesto da se najprije osmisli čemu bi koristio.

Vratimo se Kerumu, vijećniku koji ne dolazi na sjednice koje vodite?
– On je uvijek bio takvog stila, građane i birače nije prevario u tom smislu jer je i sam kazao kako nije čovjek koji sjedi satima na zamornim sjednicama nego ga zanimaju konkretna rješenja. Takav je bio i kao gradonačelnik, nije svoj posao shvaćao kao sjedenje u uredu nego kao akciju i terenski rad. Birači to vide i honoriraju velikom podrškom.

Kako on dijeli svoje javno-političko i privatno-poduzetničko?
– Spočitavalo mu se to, ali treba znati da je riječ o dvije različite stvari. Sjetimo se Zapadne obale, danas su svi sretni s njom i postala je gradska vrijednost, a u to vrijeme navodilo se kako Kerum radi obalu zbog svog hotela. On hotel "Marjan" više nema, a Zapadna obala ostala je građanima.

image
Stanišić i gradonačelnik Andro Krstulović Opara

Vas dvojica imate potpuno suprotan odnos prema javnosti i medijima, prije nekoliko dana Kerum se opet izderao na novinarku?
– Nismo mi u istom kontekstu. Ja nemam ni približno životnog iskustva kao on. Kerum je osoba koja je nešto stvorila, postao je jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u Hrvatskoj, bio je gradonačelnik i saborski zastupnik, izgradio je stil neposrednosti i možda može sebi priuštiti neko "ispaljenje", što ja svakako ne mogu. Prihvatio sam ga kao temperamentnog, takav je i privatno, vulkan pozitivnih i negativnih emocija koje ne skriva. Meni je osobno pružio puno slobode u iznošenju političkih stavova, ali prije svake važne odluke se sastanemo, na nešto drukčiji način, opušteno i bez zapisnika. Ponekad je težak kao olovo, ali je u nutrini dobar čovjek. I uvijek s njim znaš gdje si.

Dojam je da su i sastanci koalicijskih partnera opušteni, sjećamo se čuvenih punjenih paprika?
– Svi koji dođu kod Željka u konobu ili doma znaju da nema srdačnijeg domaćina, ali nisu svi pregovori takvi. Razgovara se i u uredima.

Možete li se dogovoriti oko ičega?
– Naravno, ali javnosti to nije zanimljivo, puno više pažnje izazivaju trzavice kojih ima svugdje.

Vjerojatno oko zapošljavanja dogovori idu brže?
– Svaka vlast zapošljava, samo je pitanje kakve ljude dovodite. Ima puno vrijednih ljudi u gradskoj i županijskoj upravi, ali nekako u prvi plan izbiju oni drugi i daju lošu sliku.

Sad imate uvid u broj zaposlenih u lokalnoj upravi, u Banovini je skoro petsto ljudi, trebalo bi se sve dimiti od posla?
– U Banovini je uvijek bilo puno ljudi, ali nova sistematizacija nije donijela rezultate kakvi su se možda očekivali i mislim da je to bio loš potez koji nije uštedio puno javnog novca. I sada se događa da na jednom mjestu pročelnika tri osobe primaju plaću. Pogriješilo se jer izvršna vlast nije sjela s ljudima i u jednoj ljudskoj komunikaciji sve dogovorila. Nisam siguran treba li nam i osamdesetak ljudi na ugovoru o djelu i ugovorima na određeno, koliko ih je prema nekim procjenama. To je previše jer se rezultati tog rada baš i ne vide.

Zaposleni ste u Županiji, idete li na posao?
– Normalno, svaki dan, ali ne znam zašto me to pitate i zbog čega bi to trebalo posebno isticati... U Odjelu sam za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport i imamo puno posla. Kad zbog obveza ili protokola u gradu izlazim, uredno se javim pročelniku Tomislavu Đonliću i zamolim da me pusti.

Kad ste prije dvije godine izabrani za predsjednika Gradskog vijeća bili ste najmlađi na toj funkciji u državi?
– Koliko mi je poznato jesam, imao sam 30 godina i nije mi bilo svejedno. Bio sam gradski vijećnik godinu dana, a Jure Šundov je dao ostavku na mjesto predsjednika. To je bilo na Tijelovo prije dvije godine: ujutro me probudio mobitel, zove Željko i pita hoću li prihvatiti dužnost predsjednika Vijeća. Odma u glavu. Nešto sam promrmljao, uglavnom prihvatio sam. Pozvao me k sebi u Rogoznicu, došli su i koalicijski partneri. Rekao mi je: "Sad nema nazad!" A ja njemu: "Ako budem loš, povucite me."

Je li vam ikad došlo da nekog vijećnika udaljite?
– Ne, u vijećnici sam miran, ne želim se dovesti u situaciju da griješim. Ali prije i poslije znamo žestoko raspravljati.

Jednom ste podržali "prosvjed" novinara i prekinuli sjednicu kad je priča skrenula na "ustaše i partizane"?
– Potpuno sam se složio s novinarima. Raspravljali smo o temama koje su puno važnije za građane i bilo je sasvim neumjesno odlutati u te povijesne svađe.

Je li vijećnika previše ili je dvorana premala?
– Za Split je previše trideset i pet vijećnika. Naša vijećnica je mala i lijepa, ali je neadekvatna i zagušljiva. Otkad imamo sjednice na Medicinskom fakultetu vidim da su svi koncentriraniji i nekako opušteniji.

Je li normalno da se sjednice sazivaju rijetko, pa da je na dnevnom redu 50, 60 točaka? Ništa kvalitetno s toliko točaka ne može se odraditi, građani to vide!
– U ovom mandatu sjednice se sazivaju, usudio bih se reći, nikad češće. Ne čeka se do zadnjeg dana zakonskog roka što je bilo slučaj u prethodnom mandatu. To se i vidi po broju sjednica. Predsjednik sam malo više od dvije godine i u tom razdoblju održano je 27 sjednica. Također, uveli smo i novitet zbog specifične situacije u kojoj se cijeli svijet našao zbog bolesti COVID-19, pa smo tako imali i nekoliko elektroničkih sjednica. Što se tiče točaka slažem se da bi ih nekad trebalo biti manje na dnevnom redu, ali uvijek nešto iskoči, što bude žurno, a u planiranju to ne možete predvidjeti.

Hoćete li biti kandidat HGS-a za gradonačelnika?
– Po svemu sudeći Kerum će biti naš kandidat.

A što zamjerate sadašnjem gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari?
– Neodlučnost u donošenju odluka, bilo pravih, bilo pogrešnih. Ne mislim da je loš čovjek niti da želi oštetiti grad i građane. Po cijeli dan je na poslu, ali odgoda odluka nije dobra. Mislim da ga kao koalicijski partneri nismo kočili ni u čemu, ne postoji ni jedan projekt zastao zbog HGS-a, ali nekad smo jednostavno morali intervenirati, na primjer kada nismo dozvolili povisivanje paušala za male iznajmljivače.

Što vidite kao goruće probleme u gradu?
– Prometnice. Nevjerojatno je da se ne mogu godinama riješiti četiri žile kucavice: Manđerova, Zagorski put, Bračka i Vukovarska. Sljedeći problem su parkirna mjesta, na rad "Split parkinga" nemam primjedbi, ali taj se posao ne može svoditi na važ piture i crtanje parkirnih mjesta. Treba graditi garaže na svim mjestima gdje se može. Pred premijerom Plenkovićem sam nekidan kazao da u nekim stvarima još nismo ni u 20. stoljeću: imamo kvartove bez kanalizacije, negdje nema ni cesta, dobar dio ih je u raspadu. Luka je u kaosu, nova regulacija samo je gužvu s jednog mjesta premjestila na drugo.

image
Igor Stanišić, prvi čovjek splitskog Gradskog vijeća
Paun Paunovic/Cropix

Po odvajanju otpada smo najgori u državi?
– To je užasno spor proces, dobili smo neko vrijeme sanacijom Karepovca, a projekt Lećevice stoji u mjestu.

Spominje se veliki sukob HGS-a i HDZ-a oko izmjena GUP-a, navodno, oko "namirenja" u vrijednim prostorima?
– Nema sukoba. HGS ima isti stav godinama, tražimo cjelovite, a ne selektivne izmjene GUP-a. Nismo protiv investicija i velikih igrača, ali treba GUP-om pomoći i malim ljudima kojima se godinama nanose nepravde. Nekome se dozvoljava podizanje dvadeset katova, a nekome se ne dozvoljava dizanje ni 60 centimetara da ima gdje smjestiti obitelj. Uostalom kad bi sutra sve odluke oko GUP-a bile donesene, nema vremena da se provede procedura do sljedećih izbora.

Onda postoji li sukob oko Marjana, Kerum navodno koči potpisivanje zaključka o zabrani prometa zbog svog restorana na Benama?
– Treba znati istinu, ako želite do restorana na Benama, morate se najaviti jer postoji 25 propusnica za vozila. Tada se javlja Javnoj ustanovi registracija i ime vozača. Oceanografski institut, primjerice, ima 80 propusnica, a imate i stanare s propusnicama. Restoran se najviše spominje baš radi Keruma, a "dovodi" najmanje auta na Marjan. Osobno sam svjedočio vozilu koje ulazi na Marjan s natpisom "taxi", propuste ga, on dođe do Bena i ode se kupati...

Što će biti s Grubšićem, ravnateljem Javne ustanove Marjan?
– Ostaje. Prava je šteta da taj vrijedan čovjek ne uspijeva raditi svoj posao nego čisti iza prethodnika, bavi se sudskim sporovima iz prošlosti i nadzire sanaciju Marjana. A imao je veliki potencijal da tamo nešto napravi.

Masterplan?
– Na dugom je štapu, a informacija je malo. Spominje se dvadeset tisuća stanova u Kopilici. Čisto sumnjam. Šteta vremena i novca.

Split je postao grad koji četiri mjeseca puca po šavu od gužve, a osam je mrtav, mislite li da je to normalno?
– Sigurno da nije. Nažalost, ljudi vide da nekome ide, pa svi pokreću isti posao. Onda kad jedan propadne svi padnu. Ali apartmanizacija je način na koji puno ljudi živi, drugog prihoda nemaju i moramo ih razumjeti. Nemamo dovoljno hotela niti konferencijski turizam. Imamo što imamo i moramo nastojati građanima omogućiti bolji život. Sada kad nema ni takvog turizma plačemo za njim. Mala pomoć gradskoj jezgri bi bila da se zimi ne naplaćuje parking oko gradske jezgre.

Split je dobio jaku aktivističku scenu, građani se samopomažu i prozivaju gradsku vlast, i to čak i funkcionira, kako gledate na to?
– Dobro je da građani imaju svijest o svom gradu i upozoravaju službe na propuste, ali izgleda kako su se aktivisti kao i Društvo Marjan u početku borili za grad, no polako prerastaju u političke formacije za sljedeće izbore. Vrijeme će pokazat je li aktivizam bio želja za boljitak grada ili je ipak politička platforma. I spomenuo bih nagradu za aktivizam pod imenom koje je neprilično...

Zlatni k...c?
– Da, iznimno cijenim neke od ljudi koji su dobili "nagradu" i zato smatram da na to nisu trebali pristati jer nije njihov nivo.

‘Ugostitelji nam pune proračun, štekate treba srediti‘

Čini se da HGS podržava masovni turizam koji je okupirao Split, uvijek povlađujete ugostiteljima nauštrb javnih prostora, zbog čega?

– Kriva komunikacija. Ugostitelji gradskim vlastima nisu neprijatelji nego partneri koji pune proračun, i trebamo ih podržavati. Prokurative su dobar primjer, u komunalnom redu predviđeno je da 60 posto trga bude čisto od štekata. No nepravedno je jednome uzeti cijeli štekat, a drugome ostaviti sve, umjesto da se svakome uzme po nekoliko stolova. Nedostajalo je razgovora. K tome, štekati ne bi trebali biti dio komunalnog reda, nego zasebna odluka.

‘Vijećnica ne trpi loše odijevanje‘

Što vas najviše nervira kod vijećnika?
– Garderoba, neki od njih stvarno svojim odijevanjem ne iskazuju poštovanje prema časnoj službi koju obavljaju. Možda sam tu starog kova, ali vijećnica je impresivan prostor u kojem sjedi samo trideset i pet ljudi od njih dvjesto tisuća. Smeta mi i kad se replicira na istu temu iz iste stranke, to nas samo usporava. Ipak, svaki vijećnik ima pravo reći što želi. Iritira me kad kod glasovanja neki uopće ne dižu ruku, što znači da su dekoncentrirani i da ih ne zanima o čemu se odlučuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. listopad 2020 12:34