Splitska policija na odjelu neurokirurgije čuva Borisa Čipčića iz Splita, koji je krajem rujna u Splitu iz jurišne puške "zagi" brutalno ubio svoju suprugu Maricu, a potom hicima u glavu iz iste puške pokušao sebi oduzeti život.
Policija je pozvana da u KBC-u Split štiti život ubojice zbog bizarnog događaja, koji se, kako neslužbeno doznajemo, nedavno zbio u splitskoj bolnici na Jedinici intenzivnog liječenja (JIL), gdje je Čipčić bio smješten do prije nekoliko dana.
Prema tom izvoru, nedavno je na JIL došla muška osoba koja je prijetila da će ubiti Čipčića. Ni tu se nije primirio već je htio isključiti medicinske aparate koji su Čipčića održavali na životu. Ujedno, prijetio je i medicinskom osoblju, negodujući što uopće liječe Čipčića uz poruku "što liječite to g...o".
O tom događaju odmah je izviještena policija, koja je poslala policijsku ophodnju da utvrdi tko je prijetio po JIL-u, međutim, nakon dolaska na mjesto događaja nasilnika nisu zatekli jer se već udaljio. Nakon tog 'prepada' u splitskoj bolnici, policija je zaključila kako Čipčiću moraju pružiti fizičku zaštitu.
U međuvremenu, Čipčića su zbog poboljšanog zdravstvenog stanja premjestili s JIL-a na odjel neurokirurgije, gdje je posjetiteljima kudikamo lakše doći u kontakt s pacijentom negoli je to slučaj na JIL-u, pa sada 24 sata dnevno ispred njegove sobe sjede djelatnici policije.
Inače, Čipčićevo zdravstveno stanje se popravlja. Kako doznajemo iz bolničkih izvora, on samostalno diše, više nije priključen na respirator, a otvara i oči. No, liječnici s njime ne mogu uspostaviti verbalni kontakt, jer ne može govoriti, budući da se vrlo vjerojatno nalazi u stanju tzv. plitke kome.
Ujedno, medicinsko osoblje u ovom trenutku ne može utvrditi ni koliko je Čipčić, u trenutku kada otvori oči, svjestan svoje okoline, odnosno onoga što se zbiva oko njega. Za sada, zbog njegovog zdravstvenog stanja, a i zbog mogućnosti da se ono pogorša, nikakvi operativni zahvat ne dolazi u obzir.
Naravno, sada će svi pitati kako se uopće jedan ovakav događaj može zbiti u splitskoj bolnici. Međutim, treba reći da za ovakve i slične incidente ni najmanje nisu krivi djelatnici bolnice. Na bolničkim odjelima postoje znaci upozorenja gdje ne smijete ući, postoje i šifre koje otvaraju vrata, ali unatoč tome uvijek se nađu posjetitelji koji 'otključavaju' odjele.
Nemoguće je stoga očekivati da jedna ili dvije medicinske sestre u smjeni mogu 'popratiti' sve one koji ilegalno ulaze na odjele.
I dok se na ostale bolničke odjele ulazi manje-više u svako doba dana, na JIL se ne može ući bilo kada, prvenstveno zbog teškog zdravstvenog stanja pacijenata.
No, prilikom redovitih dnevnih posjeta na JIL, odnosno na balkon izvan JIL-a, koji se proteže cijelom duljinom odjela i s kojeg posjetitelji mogu vidjeti pacijente koje posjećuju, praktički može ući svatko. Nitko ne legitimira posjetitelje, medicinskom osoblju dovoljno je reći da je član obitelji ili prijatelj i kod kojeg pacijenta ide.