StoryEditor
SplitZA PRIMJER SVIMA

Ova priča dira u srce - štićenik ‘Juraja Bonačija‘ dobio je posao iz snova: ‘Ma kakav godišnji, šta će mi to!‘ Vlasnik tvrtke koji ga je zaposlio ima važnu poruku za sve kolege...

Piše Antea Burazin
17. lipnja 2022. - 11:53

Osim što je jedan od najboljih radnika tvrtke "Ajax distribucija", Željko Zlatar, 27-godišnji štićenik Centra "Juraj Bonači", pliva, svira i igra nogomet. A bome i trči, jer svaki dan "lovi tricu" da na vrijeme stigne na posao. Kako on kaže, posao iz snova. Ono što je oduvijek htio raditi. U skladištu ove tvrtke, lijepi deklaracije na proizvode.

"Ajax" je, inače, tvrtka koja se bavi plasmanom i distribucijom prehrambenih proizvoda, većinom napitaka i slatkiša, na hrvatsko tržište. A Željko, nakon skoro četiri mjeseca rada, ovaj posao ima u malom prstu.

– Evo ovo su vam sokovi, a ovo slatkiši, ja zalipim sve deklaracije na njih, a kad triba pomognem im i oko dostave. Odnosimo skupa robu u dućane – poletno će Željko, koji veli kako ga na poslu, na kojem radi pola radnoga vremena, veseli ama baš sve.

image
Saša Burić/Cropix

– Sve živo mi je dobro oko ovoga posla. A najviše kada spasim svoje kolege. Kad imamo veliku narudžbu, a ja im sve odnesem i zalipim. A na poslu se slažem sa svima – prepričava nam, a usput prstom upire u najdražeg mu kolegu. Denisa!

– Moj ćaća i najdraži kolega, Denis. Dobar je to čovik, drag, uvik se skupa nađemo – pokazuje nam na poslovnog mu miljenika, a iza toga što ga oslovljava sa "ćaća" stoji vrlo jednostavno objašnjenje – po godinama mu može bit ćaća!

Denis je, naime, jedan od onih dobrih ljudi u Željkovom životu koji mu je savjetima pomogao u poslu, rekao mu kako da bolje i efektnije radi, a Željko je to vrlo dobro iskoristio jer deklaracije na proizvode lijepi punom parom. Ne stignemo se mi ni okrenuti, a on je već odradio jednu turu.

Dan uz njega brže prolazi

Do ove je hvalevrijedne suradnje došlo jer je poslodavac, Joško Lovrinčević, stupio u komunikaciju s Centrom "Juraj Bonači" i prihvatio njihov prijedlog o Željkovom zaposlenju. A kakav je zapravo Željko kao radnik, više nam je ispričao njegov "ćaća".

– Osim kao dobar radnik, pokazao se i kao dobar čovjek, marljiv, izuzetan, pošten, kolegijalan. Prihvatili smo ga kao da je tu godinama. Drugim poslodavcima poručio bih da se ne boje zaposliti čovjeka s poteškoćama.

Željko nas tako veseli, pun je pozitivne energije, a uz smijeh s njim dan nam brže prolazi – riječi su "ćaće" Denisa Grbavca, jednog od zaposlenika "Ajaxa" koji nam je, usput natuknuo i kako bi, ako za to bude prilike, vrlo rado zaposlili i još koju osobu s intelektualnim poteškoćama.

image

Denis Grbavac, Nediljko Ajduk, Joško Lovrinčević i Šime Grabić

Saša Burić/Cropix

Iako mu na poslu nekad zna biti gužva, to mu, iskren je Željko, nije nikakav problem. Toliko voli ovaj posao da odbija godišnji!

– Oni žele da idem na godišnji ovo lito, al' ja neću, šta će mi to, volim radit i bit ovdje. Aktivan sam kao nogometni igrač Kylian Mbappé, ma kakvi godišnji za mene... – legendarno poručuje. O njegovoj osobnosti dovoljno govori i to da otkako smo mu pružili ruku pa sve do posljednjeg pozdrava, nismo skinuli osmijeh s lica. Osim što je marljiv i radišan, "baca baze" ko od šale.

– Živim u stambenoj jedinici sa šest kolega. Moji prijatelji svi rade. Jedan je na baušteli, Dražen kuva, Marin čisti krumpir, Mile ide u frizera, a Duvnjak je po kafanama – ponosno će o svojim sustanarima. A, bome, ima zašto biti ponosan i na sebe.

Više voli bazen nego more

Uz uspješnu karijeru u skladištu, vješt je plivač, nogometaš i nadareni glazbenik.

– Treniram plivanje na Poljudu već 17 godina. Draže mi je plivat u bazenu nego u moru. Imam prijatelja tamo koliko god oćeš. A sviram i kontrabas već pet godina, naučila me Tihana, odgojiteljica.

Ali nije to sve, bio sam u Rusiji u Sankt Peterburgu prije četiri godine na nogometnom natjecanju i bili smo četvrti. Izgubili smo protiv Kazahstana 3:2. Prvi su bili Švicarci, e oni su opasni. A jaki su vam i Crnogorci, Litvan​ci i Makedonci – izreferirao nam je naš sugovornik koji, inače, igra poziciju lijevoga napadača. A ljudi moji, kako tek pliva... I prsno, i kraul, i leđno, i slobodno. A "odnio" je iz toga sporta drugo mjesto u Poreču.

image
Saša Burić/Cropix

Stupio je već u 27. godinu života, a sada s nestrpljenjem iščekuje proslavu sljedećeg rođendana na koju je pozvao i nas.

– Bit će pršuta, sira i odojka, proslavit ćemo kako triba – još nas jednom "obara" s nogu. Krajnji je cilj Centra "Juraj Bonači" potaknuti deinstitucionalizaciju svojih štićenika. Točnije, "izvući ih van" iz institucija i učiniti ih, koliko je to moguće, samostalnijima za život. Zaposliti ih, uključiti u zajednicu. A ako negdje na tom putu zapne, tu je uvijek Centar da uskoči.

Ono što je Željko za kraj htio poručiti, mnoge će od srca nasmijati, ali nas je, eto, skoro dovelo do suza.

– Starijim ljudima kupio bih novine, brinuo bih se za njih, nosio im hranu za ručak i večeru, a donija bi im i marendu – prekrasnu je poruku poslao prekrasan mladić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. rujan 2022 16:10