Splitom i Dalmacijom strelovito se proširila vijest da je preminuo Petar Ivulić, svima poznatiji kao Pero Francuz, jedan od posljednjih markantnih likova starog Splita.
Pero Francuz, čovjek osebujnog životopisa, u povijest je ušao kao vlasnik prve diskoteke na Jadranu, otvorene prije 58 godina u Jelsi na otoku Hvaru. I danas u Jelsi pamte atmosferu gradića kad je u njega stigao Pero Francuz, doveo prve francuske turiste, otvorio disco, kad je Jelsa postala in mjesto i kad je bilo puno šušura, jastoga, glamura.
Korijenima Bračanin, a odrastanjem, dobrim dijelom života i emocijom ponajprije vezan uz Split, bio je šarmer od formata. Nemirna duha kao mlad je krenuo u Pariz. A tamo je, pričao mi je, najprije preživljavao – pituravajući Ajfelov toranj.
Pariz je brzo primijetio izuzetno zgodnog Dalmatinca pa je Pero postao, ni manje ni više nego maneken čuvene modne kuće Dior, o čemu i danas postoje fotografije. Tih 60-tih godina družio se po Parizu i Saint-Tropezu na Azurnoj obali sa svjetskim jet setom, zvijezdama Birigitte Bardot, Jean-Paulom Belmondom... Znao je sve dobre stare kavane i kabaree po Montmartru, Parizu se često vraćao s poznatim galeristom Tonijem Politeom istražujući galerije i nove slikarske trendove.
Po povratku u Split svi su ga zvali Pero Francuz i njemu je to bilo drago, tako se i predstavljao. A kad se vratio silne energije, s "milijun" ideja iz svijeta, što god je radio to je radio najbolje od svih. Znao je stvoriti atmosferu, pričom, širokim osmjehom i šarmom privući ljude pa je čega god se uhvatio to postajalo in mjesto.
Bilo je in ići u Labuda kad je Pero Francuz tamo držao restoran, kad je unajmio kavanu splitskog HNK odmah je postala popularna. Bio je uspješan ugostitelj i na Hvaru, u Bolu na Braču je neko vrijeme bio i načelnik, još se tamo sjećaju kako je osobno dočekivao Benettona. Esteta, zaljubljenik u umjetnost kasnije je jednako uspješno držao umjetnički "Salon Galić" u Marmontovoj, pa galerijicu u Šubićevoj.
Rado se u priči prisjećao vremena druženja sa Smojom, s Arsenom Dedićem, Josipom Lisac, glazbenicima, manekenkama, glumcima, vremena plesnjaka, Modefesta, starih Splitskih festivala, volio se družiti i priče s njim su uvijek bile zanimljive i uvijek nedovršene. Do idućeg susreta…
Iako se doma osjećao i na Hvaru i na Braču, Split je Pero Francuz posebno volio. Bio je dio grada, njegovog šarma i svakodnevnog ritma, u njemu je znao svakoga i svi su znali njega. I poznati i nepoznati.
I prodavači ribe, i verdure, i kapetani, i glumci, i vinari, ugostitelji, muzičari, sportaši, menadžeri… Javljao se svima i oni njemu, poćakulali bi "u letu" po Peškariji, na Pazaru, u "Semafora" gdje je decenijama dolazio svako jutro oko 9, na Rivi gdje se znalo koji je "njegov" štekat za kavu, pa đirom do Zapadne obale,… Otišao je čovik od svita, čovik od Splita i falit će puno… Adio Pero.