StoryEditorOCM
SplitALLIANCE FRANCAISE

Ona povezuje Ivicu Puljka i Igora Mandića, Mani Gotovac i Duška Kečkemeta... Duboko je pustila korijene: ovo je priča o stoljetnoj ljubavi između Splita i Francuske...

4. prosinca 2022. - 19:22

Ima jedno mjesto na kojem se punih stotinu godina trude da Split dobije onaj francuski "la courtoisie et la noblesse"– mi bismo rekli svitsku krejancu i plemenitost – ondje se na ulazu pozdravlja s "bonjour", izlazeći "au revoir", a ono između već ćete naučiti u njihovoj školi jezika.

Dakako, to je naša Alliance Francaise i Hrvatsko-francuska udruga, udomaćena u prostoru punom simbolike: ulazom s Ulice maršala Augustea Marmonta, a izlazom na Prokurative, koje je upravo dalmatinski upravitelj Marmont 1807. godine uredio kao gradski perivoj. A opet i Prokurativama je službeno ime i prezime Trg Republike, pojam koji je iznjedrila baš Francuska revolucija, pa se nije za čuditi kad ga u žaru dvojezičnosti ovdje nazivaju "La place de la République".

Splitska je Alijansa članica goleme obitelji začete 1883. godine u Parizu, a među očevima – osnivačima su neki od najuglednijih Francuza tog doba, poput Ferdinanda de Lessepsa, diplomata i graditelja Sueskog kanala, Louisa Pasteura, kemičara i biologa, povjesničara Ernesta Renana i pisca Julesa Vernea.

Napoleon započeo intenzivne veze

Danas okuplja blizu tisuću francuskih alijansi u 136 zemalja na svih pet kontinenata, a među njima je i splitska, na čijim nas vratima dočekuje a tko drugi nego Gerard Denegri, koji o Francuskoj i Francuzima, te vezama Dalmacije, Splita i Francuske, zna sve – i još malo više.

image

Svjetski tisak iz Alijanse mnogima je nekoć bio prozor u svijet

Ante Čizmić/Cropix

Pa tako zna i kako je nekoliko tisuća Splićanki i Splićana ovdje naučilo francuski jezik u posljednjih tridesetak godina, te dobilo certifikate Alijanse i diplome francuskog Ministarstva prosvjete. Osim što se u Marmontovoj uči jezik, ondje je desetljećima i mjesto okupljanja, rasprava, čitaonica francuske štampe, priređuju se izložbe, predavanja, tribine, čak i plesovi, okupljajući zainteresirane intelektualce i građane svih vela. U isti mah je čudno što naš Split nema sličnih, tako dugovječnih institucija drugih zemalja, a lijepo što je ova francuska preživjela je tolike godine, duboko je pustila korijene.

– Naše intenzivne veze počinju s vremenima francuske ekspanzije u doba Napoleona, koji je osvojio i naše krajeve. Premda je to razdoblje kratko trajalo, od 1806. do 1813., zahvaljujući revolucionarnim reformama, nepovratno se preobrazilo društveno uređenje Europe, a mi smo ovdje na tome zahvalni maršalu Augusteu Marmontu. Među svim promjenama i novim idejama osobito je prevladala misao da su svi građani nositelji suvereniteta jednog naroda, a ne više kralj ili plemstvo.

Iz toga je izišlo kako svaki pojedinac jednog naroda ima jednaka prava, sjetimo se pojma "Bratstvo, sloboda i jednakost", što je fasciniralo ondašnje slobodne umove i intelektualce svih profila. Samo jedan detalj: Marmont je uredio perivoj na mjestu današnjih Prokurativa jer je promicao načelo da i obični puk ima pravo uživati u raskošnim đardinima, a ne samo bogatuni i feudalci – uči nas Denegri, a onda preskačemo na 1922. godinu i obnovu veza francuskog i našeg naroda.

– Francuska je iz Prvog svjetskog rata izišla kao pobjednica, srušena su četiri carstva: Otomansko, Njemačko, Rusko i Austrougarsko. Francuzi su u tom ratu spasili Srbiju od totalnog poraza jer im je trebao saveznik u ovim krajevima, no vrlo brzo su procijenili kako u novostvorenoj državi, Kraljevini SHS, pa Jugoslaviji, Srbi imaju vojničku, a Hrvati kulturnu tradiciju. Hrvati su bili jako povezani s Francuskom, koja je koncem 19. i početkom 20. stoljeća umjetničko i kulturno žarište svijeta, sjetimo se da u Parizu borave Antun Gustav Matoš, Vjenceslav Novak, Tin Ujević, pa slikari i drugi koji povratkom kući šire ono što su tamo vidjeli i doživjeli.

Francuska je bila pojam. U političkom smislu nam je također odgovarala: nije imala pretenzije na naše krajeve, dok svi drugi susjedi, poput Italije, Mađarske, Austrije, više ili manje, jesu. Tako se 1922. godine u Splitu okupljaju frankofili i frankofoni pa 8. prosinca, prije ravno sto godina, osnivaju "Cercle Français de Split – Francuski krug u Splitu". Za prvog predsjednika izabran je don Frane Bulić, potpredsjednici su bili Eleonora Tartaglia, supruga političara Ive Tartaglie, i prof. Josip Barač, koji je poznat i jer je dao ime Hajduku, a u upravi je još uglednih građanki i građana.

Predviđali su da će Cercle imati francusku školu, biblioteku, čitaonicu i održavati predavanja. Najprije su kratko djelovali u ateljeu slikara Ante Katunarića, a 1923. godine dobili su prostor na Francuskoj obali, kako se tada zvala naša Riva, iznad Ilirske čitaonice. Od 1931. godine su na Pjaci, iznad kluba Automat – navodi Gerard Denegri, dodavši kako je u prijeratnom razdoblju u Splitu bio vrlo aktivan francuski karijerni konzul budući da su francuski industrijalci bili vlasnici splitskog brodogradilišta i cementara u okolici.

40 godina ista tajnica

Talijanska okupacija 1941. godine zabrinula je i splitske "Francuze": fašisti zabranjuju rad svim udrugama, a u lipnju 1942. upadaju u židovsku sinagogu i pale bogoslužne predmete, ali i arhivu i biblioteku. Milivoj Denegri, Gerardov otac, koji je bio tajnik i knjižničar Cerclea, užasnut prizorima iživljavanja na Pjaci, sklanja i spašava njihov arhiv i biblioteku u strahu da ne spale i njih.

image

Milivoj Lalin, Jasna Vučetić i Duško Kečkemet

Arhiv AF

– Direktor Francuskog instituta u Zagrebu Jean Dayre odlučio je 1946. obnoviti rad ustanove u Splitu, te u suradnji s Madeleine Martin Babić unajmljuje od gradskih vlasti prostor u Marmontovoj 3, koji je jako oštećen bombama što su pale na zgradu kod Peškarije, te ga o trošku francuske države obnavljaju. Francuski konzul u Splitu Charles Boutant šalje u veljači 1947. godine zanimljiv izvještaj o tome, a zaključuje ga rečenicom: "Sačuvao sam, do svog dolaska prostor i potrudio se s diskrecijom i dignitetom da stvorim povoljnu klimu za našu kulturnu sekciju, što se nametalo u zemlji gdje ksenofobija stalno raste protiv svega što nije slavensko." Njegove riječi su razumljive iz tadašnje pozicije Splita u Jugoslaviji, koja je bila pod snažnim utjecajem Staljina i SSSR-a.

Kako bilo, u godinama nakon toga, splitsku podružnicu Francuskog instituta vode redom Francuzi: Madeleine Martin Babić, Yvonne Zlatar, Jean Louis Depierris, Marcel Letarge, Gilbert des Lyons, a kroz punih trideset i pet godina tajnica je bila gospođa Jasna Vučetić Čuča, koju sigurno pamte generacije što su se ovdje okupljale – podsjeća dopredsjednik Denegri.

Francuski institut u Splitu bio je u godinama nakon Drugog rata, ističe, prozor u svijet: u čitaonici novina okupljali su se mladi gimnazijalci, ali i stariji intelektualci kako bi u časopisima, magazinima i drugoj literaturi pročitali ono što u strogo kontroliranim jugoslavenskim medijima nisu mogli naći. Koncem pedesetih redoviti su posjetitelji i čitači mladi klasičari, a kasniji vodeći hrvatski kulturnjaci, poput Igora Mandića, Tonka Maroevića, Mani Gotovac i drugih željnih znanja iz "vanjskog svijeta". Denegri ističe i dugogodišnji angažman Frane Barasa, Duška Kečkemeta, Emilija Marina, Krune Prijatelja, Tomislava Marasovića i ostalih splitskih protagonista kulturne, umjetničke i znanstvene scene koji su rado sudjelovali u radu Instituta.

Kriza nastupa 1984. godine, kad je Francuskoj postalo skupo plaćati voditelja u Splitu, pa uskače Milivoj Lalin, ravnatelj škole "Bruno Ivanović" i jaka osoba političke scene, te društvo preživljava.

Moćna gomilica

Dolazi rat 1991., raspada se Jugoslavija, a splitski "Francuzi" 1992. osnivaju Hrvatsko-francusku udrugu, kojoj je na čelu Gerard Denegri. Počinju organizirati tečajeve francuskog jezika, a 1994. godine pišu najmoćnijoj francuskoj prosvjetnoj udruzi u svijetu, Alliance Francaise, da ih primi u obitelj. I primili su ih, a po imenima u upravi vidi se kakva se moćna gomilica svojevremeno tu okupila: Frano Baras, Ecija Benković Duboković, Vida Čulić, Gerard Denegri, Emilio Marin, Drago Šimundža, Nansi Ivanišević, don Živan Bezić, Ivana Šverko, Ana Domančić, Stjepan Lapenda, a i današnji gradonačelnik Ivica Puljak...

– U Split u lipnju 1992. godine stiže predsjednik Francoise Mitterrand, za njega se danas kaže kako nije volio Hrvate, no trebalo ga je dočekati. Prenoćio je u hotelu "Bellevue", ujutro sam mu ponudio da obiđemo Dioklecijanovu palaču, ali je odbio pravdajući se žurbom u Sarajevo. No za nas u Splitu puno je važniji bio posjet trojice francuskih akademika "besmrtnika", dakle iz Académie française koja broji samo četrdeset članova. Jean Francois Deniau, Bertrand Poirot Delpech i Maurice Druon, predsjednik Akademije, posjetili su nas 1993. godine i otkrili nam zanimljivu činjenicu: ako trojica francuskih akademika na nekom mjestu održe službeni sastanak, možemo smatrati da je tu zasjedala Francuska akademija besmrtnika! To je doista čast – objašnjava Gerard Denegri, koji je bio i prvi počasni francuski konzul u Hrvatskoj sa sjedištem u Splitu od 2013. do 2016. godine.

image
Arhiv AF

Denegri je vodio udrugu od 1992. do 2013., od te je godine predsjednik Tomislav Vilović, a Gerard dopredsjednik, dok su članovi Upravnog odbora Maja Munivrana, Jasenka Splivalo i Ivan Carić.

Ravnateljica Alliance je prof. Ljiljana Škifić, koja kao glavnu aktivnost ističe tečajeve francuskog jezika, koje je od 1994. prošlo nekoliko tisuća učenika, u dobi od 5 do 75 godina, godišnje u prosjeku tristotinjak.

Suvremene metode poučavanja

– Pod okriljem Fondation Alliance française organiziramo tečajeve francuskog jezika za djecu, đake i odrasle polaznike. Naši profesori te izborni govornici uz suvremene metode podučavanja razlog su uspješnosti naše škole, koja osigurava kontinuitet učenja do najviše razine znanja s mogućnošću stjecanja međunarodne diplome. Našu kvalitetu prepoznala su i sveučilišta u Francuskoj, odakle nam već godinama dolaze studenti kako bi prva iskustva u predavanju stjecali uz naše profesore. Za polaznike semestralnih i godišnjih tjednih tečajeva na kraju školske godine organiziramo ispit za stjecanje međunarodno priznate diplome DELF i DALF, koju izdaje Ministarstvo prosvjete Francuske (do sada ih je zaslužilo 950 splitskih polaznika), a učenici u dobi od 13 do 18 godina mogu polagati i DELF junior – kaže Ljiljana Škifić, dodajući kako Alijansa organizira i mjesec frankofonije, te petnaestak izložbi godišnje.

image

I francuska Akademija besmrtnika zasjedala je u Marmontovoj: Jean Francois Deniau, Bertrand Poirot Delpech i Maurice Druon
 

Arhiv AF

U Dalmaciji, kaže nam Denegri, dom je našlo oko dvije stotine francuskih državljana, među njima i našeg podrijetla s dvojnim državljanstvom; arhitekata, informatičara, profesora, ali i kuhara i barmena. Upravo u Alijansi organizira se glasanje za njih i sve Francuze koji se ovdje zateknu u vrijeme francuskih predsjedničkih i parlamentarnih izbora, a Denegri je zadužen za njih i u repatrijaciji: na dogovorenoj lokaciji u slučaju prirodnih katastrofa ili rata bit će za njih organizirana evakuacija. Na sve misli Francuska Republika.

– Proslava stote godišnjice naše udruge bit će skromna: organizirat ćemo izložbu o povijesti našeg djelovanja, ukazati na kontinuitet jezično-kulturnih veza Splita i Francuske, te podsjetiti na brojne kulturne aktivnosti koji su se održavali u našem prostoru kao i suradnja s drugim institucijama. Posjetit će nas Gaël Veyssière, veleposlanik Francuske u RH, i dodijeliti međunarodne diplome polaznicima na maloj svečnosti.

A mi se nadali velikoj fešti s francuskim delicijama i vinima!

– Nema pinez – iskren je Gerard.

Nema veze, dragi naši splitski Francuzi – à votre santé. Još stotinu godina.

Frankofilska duša

U “Novom dobu” za Božić 1933. godine, prof. Josip Barač opširno piše o djelovanju francuskog Cerclea u Splitu, spominje i postojanje slične ustanove u gradu od 1906. do 1909., a posebno mu je drago spomenuti “frankofilsku dušu” naših ljudi koja nosi uspomenu na uspješnu i dobrohotnu upravu Marmontovu nad Dalmacijom početkom 19. stoljeća.

”Splitska je kolektivna duša po svojoj prirođenoj ćudi frankofilska i bila bi takova kad i ne bi bili tako duboki, srdačni i iskreni prijatelji odnošaji između našeg naroda s francuskom narodom”, piše prof. Barač, detaljno iznoseći povijest odnosa Splita i Francuza.

Četiri godine ranije, u prosincu 1929., iste su novine naširoko objavljivale članke o posjetu brodova francuske ratne mornarice Splitu, a tom je prigodom u kazalištu izvedena i danas zaboravljena opereta Ive Tijardovića “Zapovijed maršala Marmonta”.

Čudesne riječi o našem gradu

U knjizi “Au portes de l’Orient” iz 1896., francuski pisac Edouard Maury o Splitu je ispisao čudesno lijepe retke oduševljenja:

”Kad bi se u našem starom svijetu trebalo izabrati koji najprikladniji kutak da se prijatelju pokaže koliko more može biti modro, a koliko priroda može imati čara, kada je sama, i koliko se može pokazati raskošnom usprkos svojoj golotinji, trebalo bi ga poslati, bez straha, na obale Jadranskog mora.

A kad bi trebalo u Europi naći najprikladniju pozornicu da se u prijatelju pobudi osjećaj povijesti, ja bih ga, bez oklijevanja doveo u Split.

U Splitu je suvremeni život upravo toliko snažan da naglasi slijed stvari, da nam privede prošlost, a ona se ovdje jasno nameće, u tako životnim razdobljima da nam njihov ritam još uvijek nešto priča. Poput snažnih bujica osjećamo kako na ovim zidovima prolaze trenuci postojanja; svaki od njih je ovdje ostavio svoj duboki trag, kao u polju nalet uragana.

U jednom trenutku Split je bio središte svijeta, a zatim je uslijedila tišina.

Ovdje, ovdje titra duša povijesti, ovdje se treba sabrati i klanjati onim živim zakonima koje bez sumnje stvori ljudska volja, ali koji su dakako, morali iz višega primiti svoj sklad i svoju veličinu.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. siječanj 2023 21:43