StoryEditor
Split‘Mirela, oprosti‘

Na prosvjedu na Pjaci deseci ljudi su plakali. Pokazali su se i neki političari, sablasna tutnjava ‘prenila‘ je i turiste. Organizatorica: ‘Znaju li doktori koja je ovo godina? Odakle im uopće savjesti da se tako igraju?‘

Piše Marin Prvan
12. svibnja 2022. - 22:13

Prosvjed protiv uskraćivanja mogućnosti na prekid trudnoće, nazvan "Dosta!", okupio je dosta velik broj ljudi - barem za splitske standarde. Naime, dvjestotinjak zainteresiranih za slobodu konzumacije ovog zakonski podržanog prava je u 17.30 sati pristiglo na trg ispred HNK, spremni da se uskoro zapute prema Pjaci, gdje je najavljen i službeni program, organiziran od strane Udruge Domine.

Međutim, ono što je za sve došlo kao iznenađenje, je bila sablasna tutnjava bubnjeva koja je odjednom zazvonila s vrha Marmontove, a iz koje je onda izvirila povorka žena u crvenim mantilima, čija su lica prekrila bijele kapice. Radi se o, za neupućene, asocijaciji na seriju "Sluškinjina priča", u kojoj su tako odjevene plodne žene prisiljene rađati potomke višoj klasi tog distopijskog društva. A poznata rečenica iz knjige, koja je predložak TV hita, kaže: "Nikada nam nisu smjeli dati uniforme ako nisu htjeli da budemo vojska."

Dok su svi, s blagom nelagodom, doživljavali ovaj performans, sluškinje su se, pognutih glava, kretale kroz gomilu koja se razmicala. Poredavši se pred vratima kazališta, iz grla im se prolomio sablastan vrisak, kojim se Split, barem onaj dio njegova tkiva koje se bori za autonomiju nad svojim tijelom, solidarizirao s Mirelom Čavajdom, trudnicom koja ovih dana proživljava dvije najgore stvari koje se jednoj ženi mogu dogoditi; da je plod njenog tijela smrtno bolestan i da ju tisuće neznanaca ponižavaju jer ne može ništa učiniti po tom pitanju.

Potom su sluškinje povele povorku preko Rive i Voćnog trga, gdje su također zastale i ponovile svoju točku, koja je zaintersirala i veliki broj stranaca koji su snimali i raspitivali se o čemu se radi, a njih pedesetak se i priključilo samoj koloni. Stigavši na Pjacu, u publici je isplivalo i desetak transparenata, a neki od njih su "Otkaz Berošu", "Mirela, oprosti" i "Pobacimo državu za dobrobit društva".

image
Josko Ponos/Cropix
image
Marin Prvan

Pred Staru vijećnicu se prva popela Mirjana Kučer iz Domina, koja je pročitala riječi što je pripremila spisateljica Boba Đuderija.

- Danas smo bijesne jer se opet netko usudio tretirati nas kao druge i odlučivati umjesto žene. Odavno znamo da nisu neinteligente, da nisu manje obrazovane, da nisu histerične i da nisu stigle iz ničijeg rebra. Ostavka ministra Beroša i cijele Vlade neće ništa promijeniti, ali hoće revizija rada svih bolnica. Ženska mreža Hrvatske zahtjeva ukidanje priziva savjesti. Tko su ti prizivači? Dajte nam imena, dajte nam registar! Priziv nije apsolutno pravo, država mora osigurati da se njezini zakoni provode i zato diljem zemlje vičemo: DOSTA! - podigla je glas Kučer, uz glasnu podršku okupljenih, sada već tristotinjak, prosvjednika.

- Bijesna sam na sebe kad se sjetim koliko sam puta ušutljela kada sam trebala vikati. Tako sam odgajana. Patnja je ovdje uzdignuta na pijedestal, ona je nekada jedino mjerilo ženske vrijednosti. Da su nam barem rekli da možemo vikati, onda se možda priče poput Mireline ne bi ni dogodile - završila je prva govornica.

image
Josko Ponos/Cropix

Zatim je iz zvučnika zasvirala Tomina Marčelina, koja je malo razvodnila atmosferu, nakon čega je na red došlo čitanje Mirelinog pisma svom nerođenom sinu Grgi.

- Moj sine, Moj Grga… Pišem im ovo pismo, da razumiju… imam im potrebu reći što ti i ja odavno znamo. Kao majka jednog sinčića za kojeg živim i noseći tebe ovih 6mj. ispod srca mogu iskreno reći vi ste svjetlo i bit mog života. Nema ničega iznad toga. Zato smo suprug i ja toliko i htjeli sinu podariti bracu ili seku. Ali moj Grga umire. Nakon jučerašnjeg posljednjeg pregleda nema dvojbe, nema više niti tračka nade za kou sam se lovila svo ovo vrijeme. Ti čarobnjaci, spašavaju živote beba i vrše zahvate na njima dok su još unutar maminih trbuha i donose ih na svijet zdrave. Ali po njima, za Grgu to nije opcija. Mom Grgi nema spasa. Ili nastupa smrt vrlo brzo u maternici ili odmah po rođenju. Tumor raste, sve je veći i pitanje je trenutka kada će mu srčeko stati. To može biti danas, sutra ili neposredno po njegovom rođenju. Živjeti neće - dio je teksta pri čijem čitanju se, u tišini, slijevalo stotinu suza niz ženske obraze, a caklilo u muškim očima.

No, da ne bude sve tako ozbiljno, na Pjaci su se pokazali, kako je i uobičajeno tijekom predizborne kampanje, mnogi lokalni političari koji smatraju da ljudi sami imaju pravo planirati svoje obitelji, a među kojima su donedavni gradonačelnik Puljak i njegov stalni zamjenik Ivošević, SDP-ov kandidat Matijević u pratnji kolege Barbira i supetarske gradonačelnice Marković, predsjednik GV-a Prkić i predsjednica Pametnog za Split i Dalmaciju Vidan, Tamara Visković iz Možemo!, ali i par osoba iz javnog života poput novinara i pisca Ante Tomića. Pritom nam je Visković kratko prokomentirala:

- Podržavamo zahtijeve izražene na prosvjedu i smatramo da pobačaj treba biti dostupan, besplatan i siguran za sve žene, a reproduktivno zdravlje je elementarno ljudsko pravo.

image
Marin Prvan

Osim nje, o zadovoljstvu samom manifestacijom smo upitali i organizatoricu Kučer.

- Čitava Hrvatska ima nisku kulturu prosvjeda. Da je ovo u Poljskoj, Španjolskoj ili Irskoj bilo bi 50.000 ljudi na ulici. Al, s obzirom da je ovo sve organizirano u samo tri dana i da smo jedva sakupili novac za organizacijske troškove, mi smo zadovoljne. Bilo je pozitivno, nije bilo nikakvih izgreda i meni osobno bilo jako važno da Split čuje i da se Split odazove. To se i desilo.

Zanimala nas je njena prognoza kada i hoćemo li, mi Hrvati, ikad doživjeti da više nije potrebno prosvjedovati protiv samovolje zdravstvenih institucija u obavljanju zakonski garantiranih civilnih prava.

- A što da vam kažen? To je prestrašno... Ja ne mogu doć sebi da mi, u 2022. godini, ženu šaljemo u drugu zemlju na takav jedan zahvat. Odakle im uopće morala i savjesti da se sa njom tako igraju? Prvo kažu može, pa kažu ne može, pa razvlače to na tri tjedna... Mislim da se svatko od nas može identificirati s takvom situacijom jer smo svi imali iskustvo u kojem nam doktori govore 'čekajte, čekajte' jer ne žele preuzest odgovornost - zgrožena je Kučer.

Sve u svemu, bio je to jedan emotivan i dostojanstven, ali i težak i gorak događaj, ovisno iz čijeg kuta gledate - vašeg ili tuđeg.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. kolovoz 2022 00:32