Dan nakon što su policijski službenici i djelatnici Lovrinca iznijeli tijelo Marije Erceg i blokirali Kružićevu ulicu u centru grada u kojoj je živjela, samo ostaci izrezane policijske trake podsjećaju na jučerašnje dogadaje. Kao da se ništa nije dogodilo. Ni lumina ni cvijeća. Susjedi kažu kako nitko od rođaka ili najbližih došao u stan. Marijina susjeda, djelatnica u trgovini na križanju Kružićeve i Bosanske ulice, kaže da ju je poznavala. Prije mjesec dana je bio prijavljen njen nestanak policiji jer nije bila viđena nekoliko dana:
- Došla bi ovdje kupiti sok i sitnice. Pričala je kako je bolesna, bila je pomalo zapuštena i čini mi se već pomalo psihički labilna. Pričala je razne stvari, no znali smo kako već duže boluje. Prije mjesec dana bila je policija i vatrogasci jer nije viđena nekoliko dana, no tada su je pronašli, bila je u blizini. Nije me iznenadila ova situacija, normalna je stvar - ispričala nam je.
U restoranu Villa Spiza kažu kako su jako dobro poznavali tetu Mariju, bila im je susjeda. Nisu je vidjeli zadnjih pet dana iako im je liječnica rekla kako da je mrtvo tijelo ležalo desetak dana.
- Ovdje bi došla kad joj je vruće jer joj je vrućina smetala. Imala je dogovor s vlasnicom, jela je skoro svakog dana ispod cijene. Bila je bolesna i imala je karcinom. Teško joj je palo kad ju je gradska administracija željela izbaciti iz stana. Nitko je nije dirao poslije. Nije imala rodbine, no mi i susjeda Anita smo joj bili bliski. Zvali smo policiju nakon što se tjedan dana nije javljala na telefon. Liječnici su procijenili kako je mrtva deset dana, ali nama se čini da je manje. Žao nam je naše susjede - rekli su nam.
Susjedi u Kružićevoj 4 kažu kako su poznavali gospođu. Kad su vidjeli policiju rekli su "ovo je garant zbog Mare":
- Nas smo četiri tu, ona je bila sama i svatko svakoga zna. Bili smo na ej, bog. Znali smo da je bolesna i sama. Više od toga ne - kažu.
Turisti u apartmanu u Kružićevoj 4 su nam rekli kako su vidjeli blokiranu ulicu i nisu događaju pridavali pozornost. Danas su ušli u apartman i nisu znali što se dogodilo.
Da smo bar znali...
Iz Charlies bara nam također kažu kako je teta Mare bila dio susjedstva. Kada god bi je vidjeli stali bi i s njom porazgovarali:
- Bila je žena puna života i priča iz svog života. Svi smo ovdje bili susjedi, javljali bi se i zastali popričati. U par riječi znali bi kako je. Došli bi joj kucati kada je korona i pitati je treba li još nešto i je li dobro. Zadnji put smo je vidjeli u četvrtak na Pazaru. E da smo znali bar - kazali su nam njeni susjedi iz "Charliesa".
- Tu je bila svaki dan do ljeta. Onda bi je više vidjeli po centru grada, vjerojatno zbog gužvi. Omiljeni napitak joj je bio velika s toplim mlijekom i čaj od kamilice. Uvijek bi pitala da joj prebacimo na Discovery Channel. Prije desetak dana smo je vidjeli kada je sjela do kolegice i rekla da će umrijeti sama i da ju je strah zbog toga. Danas nismo vidjeli ništa - rekle su nam djelatnice "Charliesa". Jedan od susjeda bio je direktan:
- Ima ona rodbine u Srbiji. Žalosno je što je došlo do ovoga jer se znalo da je pri kraju života. Način na koji je provela zadnje dane je katastrofalan. Vidjeli smo da ženi više nije dobro i da zivi u paralelnom svemiru. Birokracija ju je ubila, a zadužila je grad. Ne znam je li netko ušao u taj stan, nije imala ni struje niti je imala za platiti račune. Grad je dobio nazad stan i to je to Moja sućut obitelji - rezigniran je.
Susjedi ne znaju tko će se pobrinuti oko organizacije sprovoda. Poznanica nam velii kako je Marija je imala rođake u Italij i sestru koja živi na Beogradu kao i nećaka i nećakinju. Iz Lovrinca su nam javili kako su HND i HINA izrazili želju za organizacijom sprovoda.
