StoryEditor
Splitraskuvane riži  reporteri ‘gradske’ u điru s prodavačima i kupcima na uzavriloj peškariji pitali zašto sva riba nije poleđena

"Kad Vakula ne bi navečer plašija ljude, ujutro nan ne bi triba led na peškariji"

Piše PSD.
25. kolovoza 2011. - 01:32
Na splitskoj Peškariji jučer iza 10 sati krcato ribe, kao da ste došli u rano jutro. Otkako traju ove nesnosne vrućine mušterija je, kažu nam prodavači, sve manje; domaćima se ne mili izlatit iz kuće, po svemu sudeći ni gradelavat, a i turisti su, navodno, počeli “napuštat teren”...

Toplotni udar ne djeluje pogubno samo na promet Na splitskoj ribarnici, već i na izgled robe na bancima. Dok se dio trgovaca time pretjerano ne zamara, drugi kašete krcaju ledom jer i najfriškijoj ribi nema spasa nakon dva, tri sata na 40 stupnjeva Celzijevih...

- Evo, vidite vi, moji lubini su lipo sačuvani jer ih posipan ledon... Masa ljudi se ne drži toga jer im je kupovanje leda, uz najam banka, dodatni trošak, a prodaja je malo reć očajna. Vrića leda je 20 kuna, a tribaju ti barem dvi dnevno... Problem je i u našen svitu - ti postupaš po pravilima. a oni misle da ih varaš jer ka’ prodaješ smrznutu ribu - požalio nam se Robert Šeremet.

Susjeda mu na Peškariji, prodavačica Mirjana ( prezime nije htjela otkriti jer ona je, kaže, samo obična radnica op.a.) , dobacuje kako led kupuju uglavnom oni koji prodaju skupu ribu...

- Nije isto kad ti propadne šampjer ili pet kila srdela... Kad bi ljudi kupovali ne bi nam ni triba led jer se riba ne bi zadržavala toliko dugo na bancima. Nema ti ‘ko doć; navečer Vakula kaže na vijestima da je bolje ne izlazit iz kuće i svi ga slušaju - jada se Mirjana.

Ni bračnom paru Ivić koji ima banak na Peškariji nije lako; u ovom poslu su im sin i zet, cijela obitelj se praktički hrani izlovom i prodajom ribe, a “nemaš kome prodat”... Na ledu, ipak, ne štede.

Petar i Dragica Ivić
- Meni je u interesu da mi se mušterije vraćaju i da mi dovode nove. Zato i pazin šta i kako prodajen... Pogledajte vi ovu kozicu; ova njezina blida boja je dokaz da je prava, friška za razliku od onog tamo rozog škampa za kojeg se vidi da je “šokiran”... Ljudi to ne znaju, pa svašta kupuju - govori nam Dragica Ivić.

Umirovljenicu Vuku Erak teško da bi se moglo prevariti. I kad je riba pod ledom i kad nije, ona zna je li friška...

- Prvo gledan oči, onda škrge, pa vidin je li mlitava ili čvrsta... Tri puta tjedno doma jedemo ribu, pa prakse, fala Bogu, iman. Lito je, međutim, najgore vrime za kupovanje ribe; ono šta najviše valja uopće ne završi na Peškariji, već u restoranima i konobama. Ugostitelji već u četiri ujutro biraju kod ribara ono najbolje, friško ulovljeno, a nama smrtnicima, eto, šta ostane...

 linda perić
snimio paun paunović / cropix


Škarpina pitala po 250 kuna

Da su zbog turističke sezone krešile i cijene ribe govori nam i urar Zlatko Ivulić, kroničar života Na splitskoj Peškariji.

- Ka šta trgovci sami odlučuju oće li držat ribu pod ledom ili neće, tako svaki na svoju ruku formira i cijene. Danas vam je tako škarpina koštala 250 kuna, sipa se prodavala od 150 do 200, grdobina po 100, dok je lignja s peškafonda skuplja za čak 70 kuna - umisto za 130 sad se prodaje za 200 kuna. Pa, neka kupuje ko može... Jedino je školjkama cijena uvik ista; pedoće su 15, mušule 50, a kućice po 100 kuna - kaže Ivulić i dodaje kako ćemo dobru ribu, po relativno prihvatljivim cijenama, jesti tek od prvog desetoga...

‘Hippos’: Inspektori su tu

Trgovci na ribarnici dužni su, prema Pravilniku o minimalnim tehničkim uvjetima, držati poleđenu ribu - objašnjava nam stručno Ivan Bitanga, tehnički direktor tvrtke “Hippos”, koncesionara gradskih tržnica i ribarnice.

- Svakodnevno ovdje dolazi veterinarska inspekcija provjeravati ispravnost ribe, a trebali bi, uz to, gledati i u kakvim se uvjetima ona prodaje. “Hippos” je trgovcima osigurao kupnju leda na licu mjesta, odnosno veliku hladnjaču, pa ne vidim razloga zašto ne bi poštovali propise - govori Bitanga.

-

Izdvojeno

31. svibanj 2020 05:01