StoryEditor
Splitoni su svjetlo

Joke, Dija, Ivan, Marino, Jurica, Marko, Stipe, Hugo, Mare, Vedro, Cvita, Čarli, Igor i Goran su završili svoju priču, a ljepše ovih dana nije bilo

12. travnja 2020. - 09:40
privatni album

Akcija je završena. Ekipa iz restorana "Makarun" može odmoriti.

Nakon tri tjedna špartanja Splitom i raznošenja besplatnih toplih obroka potrebitim građanima, a učinili su to blizu 2000 puta, sudionici najljepše priče ovih groznih dana ugasili su kotlove nadajući se kako će ono što su oni započeli nastaviti netko drugi.

Osoblje restorana, predvođeno vlasnikom Juricom Farcem, na više od stotinu adresa nosilo je besplatnu hranu koju su prethodno brižno pripremili u restoranskoj kuhinji, kao da je pripremaju najekskluzivnijim gostima.

Kuhali su, dostavljali i plakali. Od sreće što će nekome pomoći i od tuge što žive u gradu punom potrebitih. Koje rijetko tko iza zaključanih vrata vidi.

- Ne bih mogao podnijeti da su meni frižideri puni, a da su okolo ljudi gladni - kazao nam je Jure Farac kad smo objavili prvu priču o dobrim ljudima iz "Makaruna".

Rečenica je to koju valja ponavljati. I koju bi trebalo ispisati po svim gradskim zidovima.

A "Makarunovi" dobri ljudi su Joke, Dija, Ivan, Marino, Jurica, Marko, Stipe, Hugo, Mare, Vedro, Cvita, Čarli, Igor i Goran.

Njihove fotografije dosad nismo objavljivali, barem ne na način kakav bi zahtijevala novinska reportaža, a nećemo to učiniti ni danas. Ipak, evo ih, prvi put svih na jednome mjestu, s fotografijama koje su nam poslali po vlastitu izboru. "Selfiji" su to za vječnu uspomenu. Nećemo ih ni potpisati, sami se potrudite odgonetnuti tko je to.

Joke, Dija, Ivan, Marino, Jurica, Marko, Stipe, Hugo, Mare, Vedro, Cvita, Čarli, Igor i Goran. Dok je većina stala doma, oni su izlazili.

"Ne bih mogao podnijeti da su meni frižideri puni, a da su okolo ljudi gladni."

image
Saša Burić/Hanza Media

Bili su organizirani u dva tima. I nisu stajali. Tri tjedna. Pri čemu su zadnjih dana obroke kuhali i za splitsku bolnicu. Za one s prve crte, na Križinama i na Hitnoj. A i do studenata koji su vizire izrađivali su svraćali.

Poruke zahvale stizale su im odasvud. Doslovno iz cijeloga svijeta. A oni su nakon svake samo jače stiskali gas.

I sada teška srca prestaju. Umorni i izloženi. Ali sretni. Praznih frižidera i s nadom da će njihovu akciju nastaviti neki drugi dobri ljudi. Jer, potrebitih u gradu koji je uvijek vješto skrivao svoje mane, tuge i nevolje ima doslovno u svakom portunu. A popis je u "Makarunu", javite se...  

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. rujan 2020 23:27