Otužna sexgate afera u kojoj nije bilo ni „s“ od seksa, samo malo ručnog rada po modelu Desanke Šakić, prije svega je kanalizacijski fenomen. I kako to obično biva kad ljudi posluju sa žitkim izlučevinama, režiseri pothvata nisu uprljali samo one koje su htjeli izložiti javnom sramoćenju, nego i sebe same.
Nema toga paralelnog svemira u kojemu će HDZ ikoga uspjeti uvjeriti da on ne stoji iza svega, da mlada i napaljena Srbijanka nije izmaštana u drkadžijskoj imaginaciji nekog smjernog demokršćanina iz naše takozvane stožerne stranke.
Da sutra pred kamere osobno stane dotična Aleksandra i kaže „Živim u Batočini, radim u bakalnici, volim pesme Petra Grašoa, i nikada u životu nisam upoznala nikog iz... kako ono beše... je l' HDZ-a“, nitko joj ne bi povjerovao. Mi kao nar...