– U Kijevu sam ostala prvih deset dana od kada su krenula bombardiranja. Nisam htjela otići. Koliko god je bilo nestvarno, bila sam sigurna da će sve biti brzo gotovo, pa nisam među prvima napustila grad. No jedne noći su unutar kilometra od zgrade u kojoj sam stanovala pale četiri bombe. Kada sam u dva sata ujutro iz podzemne garaže u kojoj smo se skrivali ugledala žuto nebo nad gradom znala sam da moram pobjeći – govori nam Ukrajinka Mari Kozimenko, koju je put izbjeglištva doveo u Split.
O svemu svjedoče i fotografije koje je tih dana objavila na svom Instagram profilu, uhvativši bolne trenutke opkoljenoga grada, pa smo je zamolili da s nama podijeli svoju priču. Život u Kijevu tih je dana, govori nam, bio iscrpljujuć i hladan, izdržljiv samo zbog zajedništva koje je zbli...